Poslije više od 100 dana transportnih poremećaja, brodski saobraćaj kroz jedan od najvažnijih svjetskih energetskih koridora mogao bi postepeno da bude obnovljen.
Očekuje se da će energetska tržišta reagovati brže od sistema snabdijevanja hranom i javnih finansija.
Četvrto izdanje serije izveštaja Agencija Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj (UNCTAD) prati ekonomske posljedice više od 100 dana poremećaja, sa fokusom na to kako rast troškova energije, hrane i transporta i dalje pogađa ranjive ekonomije.
Najveći pritisak trpe ekonomije koje se u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz goriva. Na Zelenortskim Ostrvima, neto uvoz nafte i naftnih derivata posljednjih godina iznosio je u proseku 24,6 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što znači da rast cijena goriva brzo utiče na cijenu električne energije, transporta, hrane i stanje javnih finansija.
Zavisnost od uvoza hrane predstavlja dodatni rizik. U Jemenu je neto uvoz žitarica i proizvoda od žitarica u prosjeku iznosio 10,8 odsto BDP-a, zbog čega su domaćinstva posebno izložena istovremenom rastu cijena žitarica, goriva i transporta.
Za zemlje koje se već suočavaju sa visokim dugom, valutnim rizicima i ograničenim budžetskim mogućnostima, to ostavlja vrlo malo prostora da podnesu veće troškove uvoza.
Više cijene energije utiču i na proizvodnju hrane prije nego što ona stigne na tržište. Poskupljuju đubrivo, poljoprivredni repromaterijal i transport, pa domaće cijene hrane mogu nastaviti da rastu čak i kada međunarodne cijene nafte i žitarica počnu da padaju.
Međutim, transportni i prehrambeni sistemi oporavljaju se sporije od tržišta nafte. Ugovorima o prevozu potrebno je vreme da se prilagode, a lancima snabdijevanja da se stabilizuju.
Zbog toga više cijene goriva, gasa i đubriva mogu još dugo da povećavaju troškove poljoprivredne proizvodnje, transporta i kućnih budžeta, čak i nakon što početni šok oslabi.
Takvo kašnjenje najviše pogađa zemlje u kojima hrana, gorivo i prevoz čine veliki dio potrošnje domaćinstava. Za siromašnija domaćinstva čak i kratak period naglog rasta cijena osnovnih životnih potrepština može imati dugotrajne posljedice.
Analiza UNCTAD-a pokazuje da se 61 ranjiva ekonomija suočava sa dvostrukim rizikom zbog zavisnosti od uvoza nafte i žitarica. Među njima je 35 najmanje razvijenih zemalja i 26 malih ostrvskih država u razvoju, pri čemu sedam država pripada obje kategorije.
Posljedice nisu samo makroekonomske. Analiza Agencije ukazuje i na ljudsku cijenu krize: povećanje realnih cijena hrane za pet odsto povezano je sa većim rizikom od akutne pothranjenosti djece, posebno među siromašnom djecom i djecom iz seoskih domaćinstava bez zemlje.
Oporavak zahtijeva više od ponovnog otvaranja moreuza. Ranjivim ekonomijama potrebna je podrška kako bi se izborile sa većim računima za uvoz, zaštitile stanovništvo od naglih poskupljenja hrane i goriva i ulagale u sisteme koji će smanjiti njihovu izloženost sličnim poremećajima prije nego što naredna kriza ponovo pogodi kućne budžete, navedeno je.
