Nešto manje od sedam mjeseci nakon početka rata sa Iranom sukob se proširio na dva strateški važna pomorska plovna puta.
Uz Ormuski moreuz, kojim se prevozi oko 20 odsto svjetske potrošnje sirove nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG), sada je pod pritiskom i druga ključna ruta za trgovinu energentima: Crveno more. Huti, koje podržava Iran, proširili su svoje napade na Saudijsku Arabiju i sve češće gađaju energetsku infrastrukturu, kao i izvozne pravce preko Crvenog mora.
Prema navodima lista Njujork tajms, saudijski prestolonasljednik Mohamed bin Salman pozvao je u nedjelju (20. septembar) američkog predsjednika Donalda Trampa kako bi ga ponovo hitno zamolio da interveniše i zaustavi brzo napredovanje Huta.
Tramp je navodno neko vrijeme razmatrao vazdušne napade na Hute, ali je kasnije odustao od te ideje. Foks njuz je u nedjelju prenio njegovu izjavu da su Huti obećali da neće napadati američke ciljeve. Američki portal Aksios takođe je izvijestio da je Tramp još prošle sedmice odbio saudijski zahtjev za napade na Hute.
Između vojske i diplomatije
Američki predsjednik Donald Tramp, suočen s rastom cijena goriva i unutrašnjopolitičkim pritiscima uoči međuizbora 3. novembra, pokušava da ostvari svoje javno deklarisane ciljeve u ratu protiv Irana.
„Predsjednik Tramp želi da završi rat protiv Irana iz pozicije koja mu omogućava da tvrdi kako su iranske nuklearne i vojne sposobnosti značajno oslabljene, da je sloboda plovidbe ponovo uspostavljena i da je Teheran primoran da se vrati za pregovarački sto“, kaže za DW nezavisna analitičarka i stručnjakinja za Iran Fateme Aman.
Ona naglašava da je za sada teško prepoznati uvjerljivu strategiju za ostvarivanje tog cilja.
Između vojnog pritiska i političkog rješenja i dalje postoji veliki jaz. Sjedinjene Američke Države nametnule su Iranu visoke vojne i ekonomske troškove i očigledno postigle određene uspjehe u slabljenju njegovih vojnih kapaciteta. Međutim, time nijesu uspjele da iznude ni kapitulaciju Teherana niti trajni sporazum.
U srijedu i četvrtak Tramp se u Vašingtonu sastaje s kineskim predsjednikom Si Đinpingom. Kina je ubjedljivo najveći kupac iranske nafte i važan politički partner Teherana. Tema američko-kineskog sastanka trebalo bi da budu i kineske ekonomske i finansijske veze sa Iranom. Vašington se nada da će Peking iskoristiti svoj uticaj na Teheran, posebno kada je riječ o bezbjednosti plovidbe kroz Ormuski moreuz.
Istovremeno, Tramp je signalizirao spremnost za susret sa iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom, koji dolazi u Njujork na zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. I vodeći predstavnici zalivskih država očekuju se narednih dana u Sjedinjenim Državama. Prema navodima Aksiosa, Tramp želi da na marginama zasijedanja UN razgovara sa predstavnicima više zalivskih zemalja o ratu protiv Irana.
Zalivske države ne žele novu eskalaciju
Između Irana i njegovih arapskih susjeda za sada se ne nazire zajednička strategija. Planirani sastanak predstavnika Irana, zalivskih država i Iraka otkazan je prošle sedmice. Moguće je da je razlog otkazivanja povezan sa najnovijim napadima Huta na Saudijsku Arabiju.
„Na prvi pogled izgleda da između Irana i zalivskih država gotovo da nema zajedničkih interesa“, kaže za DW Farzan Sabet, stručnjak za Bliski istok na Ženevskom institutu za međunarodne i razvojne studije. „Ali iza kulisa ipak postoji zajednički interes da se spriječi dalja vojna eskalacija.“
Zalivske države shvatile su da bi teško mogle da pobijede u direktnom vojnom sukobu sa Iranom. Zbog toga se uglavnom opredjeljuju za deeskalaciju i pragmatično smanjenje tenzija sa Teheranom. Međutim, za sada nema naznaka ozbiljnog približavanja.
Posebno su za zalivske monarhije neprihvatljivi iranski zahtjevi za većom kontrolom nad Ormuskim moreuzom. Situaciju dodatno komplikuje rat u Jemenu. Saudijska Arabija teško da će biti spremna na ustupke dok je istovremeno meta napada Huta, saveznika Irana.
Djelovanje na dva kolosjeka
Za Teheran bi veoma nepovoljna bila koalicija zalivskih država podržana od strane SAD i usmjerena protiv Irana, smatra Fateme Aman. Zbog toga bi Iran mogao da vodi strategiju na dva kolosjeka: da se istovremeno suprotstavlja stvaranju saveza pod vođstvom Vašingtona i da zalivskim državama nudi alternativni model regionalne bezbjednosti zasnovan na ravnoteži interesa i dijalogu. Jer, zalivske države nijesu samo rivali Irana, već i njegovi susjedi, a tu geografsku činjenicu nijedna strana ne može da promijeni.
Prema navodima iranskog bezbjednosnog zvaničnika Mohsena Rezaija, Teheran od Sjedinjenih Država zahtijeva prekid borbi na svim frontovima. Pored toga, Iran traži odmrzavanje svoje imovine u inostranstvu i ukidanje pomorske blokade.
Pregovori sa Katarom i Omanom navodno se nastavljaju. Sada Teheran čeka odgovor američkog predsjednika Donalda Trampa. Da li će ti diplomatski kanali dovesti do kraja rata ostaje neizvjesno. Vašington, Teheran i zalivske države i dalje slijede različite ciljeve.
