Kako navode, u oblasti pravosuđa do kraja drugog kvartala planirano je usvajanje izmjena Zakona o krivičnom postupku, Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, Zakona o državnom tužilaštvu i novog zakona o zaradama u pravosuđu.

“Programom pristupanja EU u oblasti borbe protiv korupcije do kraja drugog kvartala planirano je usvajanje izmjena Zakona o sprječavanju korupcije, izmjena Zakona o specijalnom tužilaštvu i novog zakona o zaštiti zviždača, koji je obaveza i po evropskim direktivama. U istom periodu, u oblasti reforme javne uprave planirano je da do kraja drugog kvartala budu usvojene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi, kao i usvajanje Zakona o lokalnim službenicima i namještenicima”, kaže se u saopštenju.

Iz ASP-a ocjenjuju da je većina ovih zakona bitna za zatvaranje poglavlja 23, a shodno najavama pregovarački posao za zatvaranje ovog poglavlja morao bi biti okončan sredinom ove godine.

Uz usvajanje zakona, kako dodaju, bitne su izmjene Ustava Crne Gore, za koje još nije otvorena javna rasprava od 30 dana, a koja je, isitču, kao obavezna propisana upravo najvišim pravnim aktom.

“Prema ranijim najavama, javna rasprava za izmjene crnogorskog Ustava mogla bi se očekivati narednog mjeseca, ukoliko se u parlamentu prethodno dvotrećinskom većinom usvoji nacrt ustavnih izmjena. Nakon javne rasprave, ponovo se glasa u parlamentu dvotrećinskom većinom. Za dvotrećinsku većinu potreban je dogovor vlasti i opozicije, a Evropska Unija dominantno očekuje izmjene u odnosu na sastav Sudskog savjeta, kako u njemu više ne bi bio ministar pravde, a što je ranija preporuka Venecijanske komisije”, ističu iz ASP-a.

Kako ukazuju, u Programu pristupanja EU obaveza usvajanja ustavnih promjena nije navedena, već se ona navodi u Reformskoj agendi i uslov je za povlačenje dijela novca iz Unije.

Ovu obavezu trebalo je ispuniti sredinom prošle godine, ali je od tada u takozvanoj „sivoj zoni”, što je dodatni rok od godinu kada se može ispuniti i poslije toga novac povući. Iz Evropske Unije insistiraju na ustavnim izmjenama, a predstavnici domaćih vlasti ukazuju da Brisel na to pitanje posmatra kao na institucionalnu spremnost zemlje da može postići najšire društvene dogovore”, zaključuje se u saopštenju.