Da budemo direktni, kako navodi, Radosav Ljumović i njegova ostavština žive kroz naziv glavne biblioteke u Podgorici. Obrnuto – promjenom imena narodne biblioteke, otvara se put za nepoštovanje časnog nasljeđa i neminovni zaborav.

Dodaje da, generacije podgoričkih i crnogorskih đaka i studenata dolazile su i dolaze u ovu biblioteku, svjesni da se pod svodovima zdanja koje nosi ime Radosava Ljumovića, stasava u patriotu i stručnjaka.

Kako poručuje, na hiljade je kulturnih programa i promocija obavljeno u zgradi koja zasluženo sija Ljumovićevom tablom na fasadi.

“Kome danas, nakon skoro 70 godina, smeta Biblioteka sa imenom Radosava Ljumovića? Ko se to u vlasti zanosi da bilo kojem savjetu opravdava takve naume i nadležnosti? Nemojte, gospodo iz Savjeta Biblioteke, istorijski zaslužnim Podgoričanima posmrtno uvoditi takmičenje”, naglasio je Bulatović.

Zašto ukidati, kako kaže, nazive institucija koje su saživjele za žiteljima ovoga grada i ove zemlje?

“Zašto vlast ne gradi nove ustanove i nova zdanja – pa da im u demokratskoj proceduri daje imena uglednika – umjesto što prosipa novac građana Podgorice na politička uhjebljenja i funkcionerska konformisanja. Valjao je i vrijedio je Radosav Ljumović u FNRJ, i SFRJ, i SRJ, i SiCG – ali, evo, ne vrijedi i ne valja u nezavisnoj Crnoj Gori čijoj su vlasti puna usta Evrope, antifašizma i demokratskih tekovina”, naveo je Bulatović.

Dodaje da, ne ide to tako, niti će tako moći, privremena gradska upravo!

“Vjerujem, navodi Dragoljub Bulatović, da će odbornici u parlamentu Glavnog grada znati da odgovore na nedopustive pokušaje urušavanja nespornog kulturnog i istorijskog nasljeđa koje je vrijeme potvrdilo, a Podgoričani usvojili za sva vremena. Neka živi ime crnogorskog pjesnika, antifašiste i revolucionara Radosava Ljumovića!”, zaključio je Bulatović.