„Od promjena su jedino profitirali političari koji su se dočepali fotelja države koju do tog trenutka nijesu priznavali, ali zarad beneficija koje donosi izvršna vlast lako su se odrekli principa i ideala. Od tridesetog avgusta pa do danas Crna Gora je promijenila tri predsjednika vlade od kojih je vraški teško izračunati koji je od kojeg neznaveniji. Za rubriku vjerovali ili ne je činjenica da su se Zdravko Krivokapić, Dritan Abazović i l Milojko Spajić nadmetali ko će veću štetu učinjeti Crnoj Gori“, kazao je Damjanović.
Kako je naveo, nakon promjena u izvršnoj vlasti, Jakov Milatović je ni kriv ni dužan na populstičkoj kampanji tridesetoavgustivske većine koja ga je podržala postao predsjednik Crne Gore.
„Nije dugo trebalo “oslobodiocima” od 30. avgusta da se uvjere u kapacitete Jakova Milatovića koji ima skroman vikabular, da ne komentarišem njegovo poznavanje padeža.Trideseti avgust je donio revanšizam prema svima koji vole Crnu Goru i koji su joj služili obavljajući važne državne funkcije. Revanšizam je najvidljiviji u bezbjedonosnom sektoru, koji je nakon tridesetog avgusta dotakao dno, sa kojeg će se po svemu sudeći još dugo teško pomjeriti. Na primjeru progona bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića se može vidjeti na koji način nam funkcionišu sudsvo i tužilaštvo, koje ljudima iz izvršne vlasti služi kao batina za obračun sa neistomišljenicima“, kazao je on.
Dodaje da nije baš trideseti avgust crn kao što se može vidjeti na svakom koraku.
„Ako bi smo ga posmatrali iz ugla Andrije Mandića, Milojka Spajića, Alekse Bečića, Mića Đukanovića, Slavena Radunovića, Branka Krvavca i drugih državnih funkcionera prosrpske orjentacije, ima dosta razloga za zadovoljstvo i uživanje u beneficijama koje funkcija donosi. Mićo Đukanović ozbiljno razmatra da pođe u SPC i zatraži saglasnost da mu trideseti avgust bude prislava. Dok jedni slave drugi tuguju, među ovima drugima je Dritan Abazović koji se još nije osvijestio nakon što je naivno prokockso funkciju premijera. Abazovića će javnost pamtiti kao premijera sa najkraćim mandatom koji je Crnu Goru izdao, na gori način nego što je to uradio 1918. godine Savo Fatić. Govoriti o tridesetom avgustu a ne spomenuti Milana Kneževića nije realno. Milan je gutao suzavac i primao udarce pendreka da bi Milojko Spajić i Rajo Mandić uživali obnašajući visoke državne funkcije, dok njemu preostaje borba da se u Botunu (ne) izgradi kolektor za čiju gradnju je najviše zainteresovan premijer Spajić “, zaključio je on.
