Kako navodi, za vlastodršce u Podgorici, predvođene gradonačelnikom, prinudna uprava predstavlja posljednji pokušaj da se prikriju posljedice sopstvene nesposobnosti. Razloga zbog kojih priželjkuju upravo takav scenario ima mnogo, ali pet se posebno izdvaja prikrivanje katastrofe u FK Budućnost.

“Da bi se FK Budućnost doveo makar na nivo elementarne funkcionalnosti, potrebno je između 1,5 i 2 miliona eura do kraja godine. Za ozbiljan oporavak kluba potrebni su višestruko veći iznosi i, prije svega, sposobni ljudi. Međutim, aktuelna vlast nema način da obezbijedi taj novac bez rebalansa budžeta, a za rebalans nema većinu u Skupštini Glavnog grada. Čak i kada bi opozicija predložila rebalans budžeta i spasavanje Budućnosti, problem gradonačelniku predstavljaju sopstveni koalicioni partneri, koji svaki rebalans vide kao novu priliku za partijsku raspodjelu desetina miliona eura iz gradske kase”, kaže on.

Tu je, kako kaže, i otmica gradskog budžeta radi finansiranja predizbornih obmana.

“Prinudna uprava značila bi da Vlada Crne Gore preuzima kontrolu nad budžetom Glavnog grada bez ozbiljnog političkog i demokratskog nadzora. Cilj nije razvoj Podgorice, već finansiranje nerealnih i neodrživih predizbornih obećanja. Drugim riječima, želja je da se najizdašnijih lokalni budžet u državi pretvori u partijski fond za kupovinu političkog opstanka”, poručuje.

Još jedan faktor je zaštita fotelja i izbjegavanje zakonskih obaveza.

“Novi zakon zahtijeva izbor novih direktora i upravljačkih struktura u gradskim preduzećima. Međutim, pojedini direktori toliko strahuju za svoje pozicije da su spremni da krše zakon samo kako bi ostali u fotelji još koji dan. To najbolje oslikava stanje u Glavnom gradu – sistem u kojem je očuvanje privilegija važnije od poštovanja zakona i interesa građana. Vlast u Glavnom gradu nema dovoljan broj glasova da izabere nove direktore i upravljačke strukture i zato žele da uvedu prinudnu upravu ili da svjesno krše zakon”, poručuje on.

Đuričković ističe da je tu i ućutkivanje Skupštine i koncentracija moći.

“Četiri godine vlast nije uspjela da uspostavi političku stabilnost. Umjesto da rješavaju probleme koje su sami stvorili, sada traže način da zaobiđu Skupštinu i isključe opoziciju iz procesa odlučivanja. Prinudna uprava za njih nije samo administrativno rješenje – ona je politički projekat centralizacije moći, disciplinovanja koalicionih partnera i eliminacije svakoga ko ne pristaje na bespogovornu poslušnost. Nakon godina njihove prazne priče o meritokratiji i demokratiji, jedino što danas mogu da ponude i što žele je diktatura”, poručuje.

Navodi da je tu bježanje od budžetskog poraza.

“Vladajuće strukture nemaju većinu za usvajanje budžeta za narednu godinu. To im ruši plan da još jedan izborni budžet pretvore u propagandnu mašineriju za prikrivanje četvorogodišnjeg neuspjeha. Nakon četiri godine vlasti nijesu realizovali gotovo 90 odsto svojih obećanja, dok su praktično sva ključna i megalomanska obećanja ostala mrtvo slovo na papiru. Zato im je potreban budžet bez kontrole, a ne razvoj Podgorice”, poručuje on.

Kako kaže, potpuni raspad sistema u Glavnom gradu rezultat je dva osnovna uzroka – nesposobnosti i bahatosti.

“Gradom ne mogu uspješno upravljati ljudi koji nijesu u stanju da obezbijede ni prvi preduslov za funkcionisanje vlasti: političku stabilnost.  Pokušaj nasilnog uvođenja prinudne uprave u Glavnom gradu prije svega je potez očajnika. To je, nažalost, potez premijera Spajića i Mujovića, svjesnih da ih neizbježan krah u Glavnom gradu šalje na margine političke scene u Crnoj Gori. Zato žele da uvedu diktaturu!  Za situaciju u Glavnom Gradu postoje brojna rješenja ali svako od njih podrazumijeva političku kapitulaciju vladajuće većine”, zaključuje Đuričković.