Piše: Rajka Raičević
Crna Gora se nalazi pred rješavanjem jednog od najvažnijih pitanja državnog suvereniteta – konačnim utvrđivanjem granice sa Hrvatskom. Ovo nije samo još jedan bilateralni spor, već pitanje sposobnosti države da zaštiti svoju teritoriju, insistira na međunarodnom pravu i sačuva državne interese u trenutku kada se približava članstvu u Evropskoj uniji.
Kako se približava završnici evropskih pregovora, tako se zaoštravaju odnosi Podgorice i Zagreba. Bilateralna pitanja sve više prerastaju u pitanje evropskih integracija, jer Hrvatska jasno stavlja do znanja da otvorena pitanja sa Crnom Gorom neće odvojiti od njenog pristupnog procesa.
PARADOKS HRVATSKA UŠLA U EU S NERIJEŠENOM GRANICOM SA SLOVENIJOM, BiH I CRNOM GOROM
U tome postoji svojevrstan paradoks. Hrvatska je članica Evropske unije od 2013. godine, ali ni trinaest godina kasnije nema riješene sve granične sporove sa susjedima – Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. Sada, kao članica Unije, ima mogućnost da utiče na evropski put države koja je nadomak završetka pregovora.
Najnovije izjave zvaničnika dvije države pokazuju koliko su pozicije udaljene i koliko je malo prostora za kompromis.
JEDNI U KLIN, DRUGI U PLOČU
Hrvatski premijer Andrej Plenković poručio je da Hrvatska ne traži tuđi teritorij, ali da neće dati ni svoj. Odgovarajući na izjavu crnogorskog ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića da Crna Gora neće ustupiti ni pedalj teritorije, Plenković je ponovio da je hrvatska pozicija jasna i nepromjenljiva.
Zagreb insistira na načelu Badinterove komisije, prema kojem su nekadašnje republičke granice postale međunarodne državne granice, kao i na formalizovanju kopnene granice na osnovu privremenog režima iz 2002. godine. Hrvatska smatra da je kopneno razgraničenje završena priča, dok je otvoreno pitanje granice na moru.
Gordan Grlić Radman dodatno je proširio politički okvir spora, poručujući da Hrvatska očekuje rješavanje otvorenih pitanja, uključujući nestale osobe i odgovornost za ratne zločine, prije završetka crnogorskih evropskih pregovora. Time Zagreb jasno pokazuje da pitanje granice nije jedini uslov koji će biti predmet razgovora sa Podgoricom.
Sa druge strane, ministar pravde Bojan Božović odbacuje mogućnost jednostranog utvrđivanja granice i najavljuje dostavljanje nacrta sporazuma o razgraničenju na kopnu i moru. Ukoliko bilateralni pregovori ne daju rezultat, Crna Gora je, prema njegovim porukama, spremna da pitanje iznese pred obostrano prihvatljivu međunarodnu instancu.
Ibrahimović je dodatno zaoštrio odgovor Zagrebu porukom da Crna Gora neće ustupiti ni pedalj svoje teritorije. Uz potvrdu da je Hrvatskoj upućena diplomatska nota kojom se traži nastavak pregovora, ponovio je da Podgorica ne isključuje međunarodno pravno rješavanje spora.
Tako su četiri zvaničnika, sa obje strane granice, poslali poruke iz kojih se teško može nazrijeti mogućnost skorog dogovora. Plenković poručuje da Hrvatska neće dati svoje, Ibrahimović da Crna Gora neće ustupiti svoje. Božović nudi sporazum i međunarodnu instancu, dok Grlić Radman evropske pregovore povezuje sa rješavanjem otvorenih bilateralnih pitanja.
PREVLAKA I RT OŠTRO TAČKE SPORENJA
Tri decenije pregovora i više međudržavnih komisija nijesu donijeli konačno rješenje. Na papiru je riječ o relativno malom prostoru, ali su u stvarnosti u pitanju suverenitet, bezbjednost ulaza u Boku Kotorsku i kontrola pomorskog prostora.
Hrvatska smatra da je kopnena granica utvrđena naslijeđenom republičkom linijom, dok Crna Gora insistira da konačno razgraničenje nije završeno ni na kopnu ni na moru. Upravo je to suština spora: Zagreb želi potvrdu postojećeg stanja na kopnu i pregovore o moru, dok Podgorica traži cjelovito rješenje oba pitanja.
Kao mogući izlaz nameće se međunarodna arbitraža, ali iskustvo Slovenije i Hrvatske pokazuje da ni to nije garancija konačnog rješenja. Arbitražni sud u Hagu je 2017. godine presudio u korist Slovenije u sporu oko Piranskog zaliva, dodijelivši joj veći dio zaliva i poseban spoj teritorijalnih voda sa otvorenim morem. Hrvatska nije prihvatila odluku, pa ona ni danas nije sprovedena.
MEĐUNARODNA ARBITRAŽA
To je važno upozorenje i za Crnu Goru. Međunarodna arbitraža može ponuditi pravni odgovor, ali ne garantuje da će ga država koja izgubi spor i politički prihvatiti. Zato je neophodno da Podgorica prije eventualnog pokretanja takvog postupka obezbijedi čvrstu pravnu argumentaciju, dokumentaciju i jedinstvenu državnu poziciju.
Ovdje se otvara i šire pitanje evropskih principa. Hrvatska ima pravo da štiti svoje interese i insistira na rješavanju otvorenih pitanja, ali se postavlja pitanje da li je opravdano da se bilateralni sporovi koriste kao instrument uslovljavanja evropskog puta države kandidata.
Evropska unija ne bi smjela postati prostor u kojem članice svoju političku i institucionalnu poziciju koriste za nametanje jednostranih tumačenja bilateralnih sporova. Jednako tako, Crna Gora ne može očekivati članstvo bez ispunjavanja sopstvenih obaveza i odgovornog odnosa prema otvorenim pitanjima.
Zato je pred Podgoricom dvostruki zadatak: da pokaže spremnost za rješavanje svih otvorenih pitanja sa Hrvatskom, ali i da jasno zaštiti ono što smatra svojom teritorijom.










