Ali njegov poslovni i politički put otvara mnogo ozbiljnija pitanja od načina na koji je vođena jedna izborna kampanja. Katastarski izvod koji je objavio „CRNI BOX” pokazuje da su Bojovićeva kompanija „Lutreks” i „DULW D Trade” upisane kao suvlasnici zemljišta u podgoričkim Farmacima, sa po jednom polovinom vlasništva. Vlasnički lanac druge kompanije vodi do firme iz Kopenhagena koju je, prema ranije objavljenim podacima, kontrolisao Stanko Subotić.
Istovremeno, u evidenciji Agencije za sprečavanje korupcije nalaze se uplate PES-a kompaniji „Lutreks”. „CRNI BOX” je objavio tabelu prema kojoj su uplate od 2022. do 2024. premašile 52.000 eura, dok je najveća pojedinačna transakcija iznosila 20.000 eura.
Tako je čovjek koji prodaje robu stranci postao član njenog Predsedništva, šef izborne kampanje i izvršni direktor. Privatni posao i partijska moć našli su se u istim rukama.
Vlade Bojović je u novembru 2023. izabran za člana Predsjedništva PES-a, na lični predlog Milojka Spajića. Za njegov izbor glasalo je 50 članova Glavnog odbora, bez glasova protiv i uzdržanih.
U obrazloženju predloga navedeno je da je Bojović, kao šef kampanje za parlamentarne izbore, pokazao strateško vođenje i organizacione sposobnosti koje su doprinele pobedi PES-a. Dva mjeseca kasnije, 23. januara 2024. godine, jednoglasno je izabran za izvršnog direktora stranke. Prema Statutu PES-a, izvršni direktor je istovremeno predsjednik Izvršnog odbora. „Vijesti” su objavile i Spajićevo obrazloženje Bojovićevog izbora.
To znači da Bojović nije došao u vrh PES-a kao ukrasni privrednik, već kao čovjek zadužen za organizaciju, komunikacije i operativno funkcionisanje stranke.
Njegov uspon tekao je brzo od šefa kampanje, preko člana Predsjedništva, do funkcije izvršnog direktora Pokreta Evropa sad. Za manje od godinu dana postao je jedan od najmoćnijih ljudi vladajuće partije.
„Lutreks” i Subotićev poslovni krug na istoj parceli
Katastarski list broj 462 za katastarsku opštinu Farmaci predstavlja najkonkretniji dokument u ovoj priči. U njemu nisu kao vlasnici upisani Bojović i Subotić lično, već kompanije „Lutreks” i „DULW D Trade”, sa po jednom polovinom prava svojine. Zemljište je stečeno 28. novembra 2018. godine.
Ta preciznost ne umanjuje značaj dokumenta. Naprotiv, ona uklanja političke parole i ostavlja proverljivu poslovnu vezu. Bojovićeva firma nalazi se u suvlasničkom odnosu sa kompanijom čiji vlasnički lanac vodi do Subotićevog poslovnog sistema.
Javni poslovni podaci pokazuju da je Bojović direktor i vlasnik 50 odsto „Lutreksa”, dok drugu polovinu poseduje Vladimir Papić. Kompanija je osnovana 2006. godine i bavi se uvozom i distribucijom papira, kancelarijskog, školskog i grafičkog materijala. Prema poslednjim dostupnim podacima, 2025. je ostvarila prihod od 3,35 miliona eura. Podaci o vlasništvu i poslovanju „Lutreksa” dostupni su u javnom poslovnom pregledu.
S druge strane, „DULW D Trade” godinama se u medijima povezuje sa Stankom Subotićem. „Vijesti” su 2019. objavile da je tu podgoričku kompaniju osnovala „Emerging Markets Investments APS” iz Budve, iza koje se nalazila istoimena kompanija iz Kopenhagena pod Subotićevom kontrolom. Prema istom izvoru, danska kompanija imala je 80 odsto kapitala, dok je preostalih 20 odsto pripadalo Gordani Milošević. „DULW D Trade” je od Prve banke dobio kreditnu podršku od 2,5 miliona eura, a banka je kasnije na njenoj imovini upisivala hipoteke i ograničenja raspolaganja. Poslovni i kreditni odnosi kompanije detaljno su opisani u tekstu „Vijesti”.
Stanko Subotić je godinama bio optuživan za šverc cigareta tokom devedesetih, ali je 2015. godine pravosnažno oslobođen za dio optužbi zbog nedostatka dokaza, dok je za drugi deo nastupila zastarelost.
Bojović sada mora da objasni zbog čega je njegova firma ušla u suvlasništvo nad zemljištem sa kompanijom iz Subotićevog poslovnog kruga, koliko je taj posao vredeo, ko ga je finansirao i kakva je bila namena kupljenih parcela. Drugi dokumentovani trag vodi direktno do stranačke kase. Agencija za sprječavanje korupcije u svojoj bazi beleži „Lutreks” kao dobavljača Pokreta Evropa sad. Među dostupnim stavkama nalaze se plaćanja od 6.389,28 eura i 1.790,21 euro za reklamni materijal u izbornim kampanjama.
„CRNI BOX” tvrdi da zbir uplata PES-a „Lutreksu” od 2022. do 2024. premašuje 52.000 eura i da je najveća pojedinačna uplata iznosila 20.000 eura. Zbog toga PES mora da objavi svaki ugovor, račun, fakturu i odluku na osnovu koje je posao dodeljen „Lutreksu”, ko je birao dobavljača, da li su prikupljane konkurentske ponude i ko je potpisivao naloge za plaćanje.
Posebno je važno razdvojiti poslove ugovorene prije Bojovićevog ulaska u Predsjedništvo od onih zaključenih nakon što je preuzeo operativno rukovođenje strankom. Javnost mora da zna da li se Bojović izuzimao iz odlučivanja o nabavkama od sopstvene kompanije i koliko je „Lutreks” ukupno prihodovao od PES-a, državnih organa, ministarstava, opština i javnih preduzeća.„Lutreks” je poslovao sa državom i pre dolaska PES-a na vlast. Na sajtu Vlade nalazi se, između ostalog, ugovor o nabavci robe koji je Ministarstvo unutrašnjih poslova zaključilo sa tom kompanijom 2016. godine. Zato celokupan registar javnih poslova „Lutreksa” mora biti otvoren. Javnost ima pravo da zna koliko je firma direktora vladajuće stranke zaradila od institucija kojima upravljaju funkcioneri te stranke.
Papir za fabriku cigareta u Mojkovcu
„CRNI BOX” navodi da je „Lutreks” snabdijevao papirom i repromaterijalom fabriku cigareta „Montenegro Tobacco Company” u Mojkovcu. Istu tvrdnju javno je izneo i lider DNP-a Milan Knežević, optužujući Bojovića da je poslovao sa fabrikom koja se godinama nalazi u središtu afera oko šverca cigareta. Kneževićeva izjava objavljena je u martu 2026. godine.
Poslovni odnos mora biti utvrđen preko faktura, otpremnica, carinskih deklaracija i bankovnih izvoda: šta je „Lutreks” isporučivao, u kojim količinama, po kojim cenama i u kom periodu. Fabrika u Mojkovcu nije običan kupac kancelarijskog materijala. „Montenegro Tobacco Company” radila je u objektu povezanom sa Aleksandrom Mrkićem, za kojim je raspisana Interpolova potjernica zbog sumnje da je organizovao kriminalnu grupu za šverc cigareta i pranje novca.
Radio Slobodna Evropa je objavio da je fabrika od 2007. bila u Mrkićevom vlasništvu, da je „Montenegro Tobacco Company” u njoj proizvodio cigarete i da su se kompanija i njeni magacini pojavljivali u više istraga o krijumčarenju duvanskih proizvoda. Istraživanje RSE sadrži podatke o fabrici, njenim rukovodiocima i vezama sa Mrkićem.
U objavi „CRNI BOX-a” pogrešno se navodi da je Aleksandar Mrkić u pritvoru. On je, prema poslednjim javno dostupnim podacima, i dalje u bjekstvu i sudi mu se u odsustvu. Bivšem direktoru policije Veselinu Veljoviću i ostalim optuženima suđenje je nastavljeno tokom 2026. godine. U istoj objavi pominje se Slavko Jovanović, ali je reč o bivšem direktoru policije Slavku Stojanoviću, koji je u junu 2026. pravosnažno osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja u slučaju šverca cigareta i nedozvoljenog držanja oružja. Apelacioni sud je potvrdio presudu Stojanoviću.
Te ispravke ne zatvaraju pitanje Bojovićevog poslovanja sa fabrikom. One ga čine preciznijim, pa je potrebno je utvrditi da li je firma jednog od vodećih ljudi PES-a godinama snabdevala fabriku koja se pojavljuje u predmetima šverca cigareta.
Bojović, Golubović i Kankaraš
Poseban krak istraživanja vodi ka nekadašnjem funkcioneru Agencije za nacionalnu bezbednost i bivšem policijskom službeniku Dušku Goluboviću. „CRNI BOX” tvrdi da je Bojović preko Golubovića uspostavljao politički uticaj nad ljudima i porodicama koje su prema njemu imale poslovne dugove, izdvajajući porodicu Kankaraš. Istu liniju optužbi javno je otvorio Nebojša Medojević, tvrdeći da su Golubović, Bojović i pojedinci iz Kankaraša dio šire finansijsko-političke mreže.
PES je ranije priznao da je Sreten Kankaraš angažovan u stranci, ali je negirao tvrdnju da je on ujak Milojka Spajića. To je javno saopštio funkcioner PES-a Vasilije Čarapić.
Golubović je 9. maja 2025. uhapšen po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je učestvovao u stvaranju kriminalne organizacije i pranju novca. Hapšenje je potvrdio javni servis Crne Gore.
Tužilaštvo zato već raspolaže mehanizmima da proveri da li su između Golubovića, Bojovića, „Lutreksa”, Kankaraša i PES-a postojali krediti, dugovi, pozajmice, zajednički poslovi ili koordinisane političke aktivnosti. To se ne utvrđuje stranačkim saopštenjima, već ugovorima, bankarskim transakcijama, telefonskim komunikacijama i podacima iz predmeta koji se već nalazi u Specijalnom tužilaštvu.
Ana Dulović iz „Lutreksovog” kruga stigla u kabinet premijera
„CRNI BOX” tvrdi da je Bojović tokom prve polovine 2022. godine, uz pomoć Ane Dulović, napravio mrežu lažnih profila i portala za napade na političke protivnike.
Kao centralni profil označen je „Vojvoda Momčilo”, sa kojeg su najpre napadani Demokratski front i Andrija Mandić, a zatim drugi protivnici PES-a. Bojović se označava kao čovek koji je lično upravljao profilom, dok je Dulovićeva navodno koordinirala širom mrežom naloga.
Ana Dulović je 29. decembra 2023. imenovana za savetnicu predsednika Vlade za digitalne medije. NJeno ime, funkcija i službena adresa i danas se nalaze na zvaničnoj stranici kabineta premijera, dok je Vlada objavila i rešenje o njenom imenovanju.
Neki crnogorski mediji su, pozivajući se na izvore iz Vlade, ranije objavljivali da je Dulovićeva zadužena za koordinaciju naloga među kojima su „Vojvoda Momčilo”, „Princ bez majke” i „Narodna sloga”. Te tvrdnje objavljene su u decembru 2024. godine. Sada se moraju otvoriti podaci koje je moguće provjeriti, ko su administratori spornih stranica, sa kojih brojeva telefona i imejl adresa su otvarane, ko je plaćao oglašavanje, koji nalozi su delili iste sadržaje i da li su u tome korišćeni resursi Vlade, PES-a ili privatnih kompanija.
„Meta” poseduje administratorske tragove. PES, kabinet premijera, Bojović i Dulovićeva treba da pristanu da se oni objave.
„Pres” kao dio iste medijske konstrukcije
Istraga o Bojoviću nadovezuje se na prethodno istraživanje o portalu „Pres”.
„CRNI BOX” označava Bojovića kao finansijera i političkog koordinatora tog portala. Ta tvrdnja još nije potkrepljena bankarskim izvodom koji bi pokazao direktnu uplatu Bojovića ili „Lutreksa”, ali je formalna saradnja PES-a i „Presa” dokumentovana.
„Montenegro pres kompani” i PES potpisali su ugovor o medijskim uslugama za izbore 2023. godine, a saradnja je nastavljena i tokom lokalnih izbora u Podgorici 2024. godine.
Kada se tome doda činjenica da je Bojović vodio izbornu kampanju, da je nagrađen zbog „efikasnih komunikacionih strategija” i da ga više izvora povezuje sa političkim stranicama i portalima, pitanje njegove uloge u „Presu” ne može se odbaciti kao trač.
PES mora da objavi ko je birao medije, ko je pregovarao sa „Presom”, ko je odobravao uplate i da li je Bojović komunicirao sa vlasnicima i urednicima portala o sadržaju koji se objavljuje.
Ministarstvo javnih radova i veliki poslovi
Poslednji dio istraživanja odnosi se na Ministarstvo javnih radova i ministarku Majdu Adžović.
„CRNI BOX” tvrdi da je Bojović učestvovao u kadrovskom oblikovanju tog resora kako bi preko njega kontrolisao velike državne poslove. Objavljena fotografija Bojovića i ministarke dokazuje njihovu javnu bliskost, ali kontrola ministarstva utvrđuje se drugim dokumentima.
Majda Adžović je od aprila 2025. na čelu resora koji upravlja kapitalnim projektima vrijednim desetine i stotine miliona eura. Njena funkcija potvrđena je na zvaničnoj stranici Ministarstva javnih radova.
Ministarstvo sada mora da objavi sve sastanke ministarke i njenih saradnika sa Bojovićem, kao i podatke o eventualnim predlozima koje je davao u vezi sa kadrovskim rešenjima. Moraju biti otvoreni i svi ugovori resora sa „Lutreksom”, njegovim vlasnicima i povezanim kompanijama, kao i službene bilješke o Bojovićevim kontaktima sa ponuđačima na velikim tenderima i poslovima za koje je pokazivao interesovanje. Uticaj se dokazuje time ko predlaže kadrove, ko poziva ministre, ko posreduje kod izvođača i ko na kraju dobija novac.
Oznaka „finansijer DPS-a” mora biti dokumentovana
„CRNI BOX” Bojovića opisuje kao nekadašnjeg finansijera i podržavaoca Demokratske partije socijalista koji je posle pada vlasti promijenio politički tabor.
Ono što je već dokumentovano jeste kontinuitet njegovog poslovanja, „Lutreks” je radio sa državnim institucijama u vrijeme DPS-a, 2018. ušao je u imovinski odnos sa firmom iz Subotićevog poslovnog kruga, a posle promene vlasti njegov vlasnik postao je glavni operativac PES-a.
Nije, dakle, sporno da je Bojović prešao put od privrednika koji posluje sa državom do čovjeka koji rukovodi izvršnom strukturom vladajuće stranke. Sporno je šta je na tom putu unio u PES, samo poslovno iskustvo ili i stare veze, mehanizme uticaja i medijske metode prethodnog režima.
Bojović duguje odgovore javnosti
Vlade Bojović najprije mora da saopšti koliko je PES od osnivanja uplatio „Lutreksu”, ko je odobravao te poslove i da li se, nakon ulaska u Predsjedništvo i preuzimanja mjesta izvršnog direktora, izuzimao iz odlučivanja o nabavkama od kompanije čiji je suvlasnik i direktor.
Javnosti duguje i objašnjenje poslovnog odnosa „Lutreksa” sa „DULW D Trade”, namene zajedničkog zemljišta u Farmacima i svih kontakata sa Stankom Subotićem i predstavnicima njegovih kompanija. Mora da objavi da li je „Lutreks” snabdevao „Montenegro Tobacco Company”, šta je isporučivao i kolika je bila vrednost tih poslova.
Isto važi za njegove odnose sa Duškom Golubovićem, Sretenom Kankarašem i Aleksandrom Mrkićem. Pitanje je da li su postojali zajednički poslovi, dugovi, pozajmice, posredovanja ili politički dogovori i da li se bilo koja od tih veza kasnije prelila u strukture PES-a i Vlade.
Bojović mora da saopšti i da li je lično ili preko Ane Dulović upravljao profilom „Vojvoda Momčilo” i drugim anonimnim stranicama, da li je finansirao ili uređivački usmjeravao portal „Pres” i da li je učestvovao u izboru rukovodilaca Ministarstva javnih radova.
Na kraju, mora biti objavljen ukupan iznos koji je „Lutreks” dobio od državnih institucija i javnih kompanija otkako je njegov vlasnik ušao u vrh vladajuće stranke.
Vrijeme je da se otvore računi i serveri
Pred javnošću je sistem u kojem se prepliću privatna kompanija, stranačka kasa, katastarska imovina, firma iz Subotićevog poslovnog kruga, fabrika cigareta, bivši bezbednosni funkcioner osumnjičen za pranje novca, savetnica premijera za digitalne medije, portal sa ugovorima sa PES-om i ministarstvo koje upravlja najvećim državnim investicijama.
Agencija za sprječavanje korupcije mora da otvori sve uplate PES-a „Lutreksu” i utvrdi ko je o njima odlučivao. Uprava za javne nabavke mora da objavi kompletnu istoriju državnih poslova Bojovićeve kompanije. Poreska uprava i Uprava za nekretnine moraju da pokažu finansijsku pozadinu suvlasništva u Farmacima.
Specijalno državno tužilaštvo mora da proveri poslovne odnose sa fabrikom u Mojkovcu, kompanijama iz Subotićevog kruga i licima koja se već nalaze u istragama za organizovani kriminal i pranje novca.
Na kraju, PES mora da otvori svoju medijsku mašineriju, ugovore sa portalima, troškove oglašavanja, administratore stranica i naloge sa kojih se vode kampanje protiv političkih protivnika.
Vlade Bojović je iz sjenke izašao u sam vrh vlasti. Sa funkcijom koju je dobio dolazi i obaveza da objasni svaki euro, svaku parcelu, svaki poslovni kontakt i svaki politički profil koji se povezuje sa njegovim imenom. Jer, mnogo je razloga da se računi, ugovori i serveri otvore do kraja.











