Poslije višemjesečne političke blokade, vlast i dio opozicije u Crnoj Gori – uz posredovanje Evropske unije – postigli su dogovor oko ustavnih reformi neophodnih za napredak ka EU. Izostavljanje inicijative da srpski jezik dobije status službenog ponovo je otvorilo i pitanje identitetsko-političkih sporova u Podgorici.

Predsjednik Demokratske narodne partije Crne Gore Milan Knežević kaže da je postignuti dogovor rezultat političkog kompromisa i da je “ponovo zanemario interese srpskog naroda”.

“Propustili smo veliku priliku da srpski jezik, nakon popisa stanovništva, normiramo kao službeni – ravnopravan sa crnogorskim, koji je u ovom trenutku manjinski. To nije samo pitanje prava Srba, već ravnopravnosti svih građana Crne Gore”, ističe Knežević.

Govoreći o odluci da njegova stranka početkom godine napusti izvršnu vlast, napominje da je tim potezom željela da ukaže na nedostatak političke volje da se otvore pitanja koja se tiču položaja srpskog naroda.

“Da su srpski ministri i poslanici poručili da nema ustavnih promjena bez srpskog jezika, premijer (Crne Gore Milojko Spajić) ne bi mogao da uđe u ovaj proces. Umjesto toga, prihvaćeno je da se o najvažnijim identitetskim pitanjima ponovo ne razgovara”, poručuje lider Demokratske narodne partije.

Istoričar Bogdan Živković smatra da pitanje ustavnih promjena nije moguće svesti na evropske integracije ili pravna rješenja, već da je istovremeno i političko i identitetsko pitanje.

“Do crnogorske nezavisnosti postojala je svijest da, bez obzira na nacionalno izjašnjavanje, svi govorimo srpskim jezikom. Upravo je preimenovanje jezika u crnogorski bilo jedna od glavnih političkih ideja vlasti Mila Đukanovića, kroz koju je građen novi identitet i distanca prema Srbiji”, ukazuje Živković.

Crnogorski jezik kao službeni u EU

Osvrćući se na različite pristupe srpskih političkih stranaka u Crnoj Gori, Živković tvrdi da je u središtu spora dilema da li je djelotvornije učestvovati u vlasti i praviti kompromise ili ostati van izvršne vlasti kako bi se sačuvale ključne identitetske pozicije.

“Ne mislim da bi Evropska unija imala problem sa izmjenom Ustava u tom dijelu koji se tiče službenog jezika. Riječ je prije svega o unutrašnjim političkim trvenjima. Ako sadašnje rješenje ostane na snazi, crnogorski jezik neće biti samo ustavna kategorija u Crnoj Gori, već će postati i službeni jezik Evropske unije”, ocjenjuje Živković.

Knežević navodi da DNP nije tražila izmenu Ustava koja bi podrazumijevala referendum, već dopunu kojom bi srpski jezik, uz crnogorski, dobio status službenog. Pojašnjava da je to bilo moguće obezbijediti dvotrećinskom većinom u parlamentu, ali da za takav dogovor nije bilo političke volje.

“Kada smo tražili razgovor o srpskom jeziku, rečeno nam je da to nije pitanje za vladu, već za parlament. Dvadeset dana kasnije, upravo je vlada pokrenula ustavne promjene koje se tiču pravosuđa. Zato smatram da je iznevjerena izborna volja građana koji su nas podržali”, podvlači sagovornik Jutarnjeg programa.

Najavljuje da njegova stranka neće podržati predložene ustavne izmjene i da će nastaviti institucionalnu borbu za pitanja koja smatra ključnim za srpski narod u Crnoj Gori, uključujući status srpskog jezika, državljanstvo, zastavu i himnu.

“Bićemo jedina stranka koja neće glasati za ove ustavne promjene jer u njima nema srpskog jezika. Nastavićemo institucionalni pritisak, a poslije izbora 2027. godine, ako budemo u prilici da učestvujemo u formiranju vlasti, to će biti jedan od naših ključnih uslova”, zaključuje Knežević.

Tenzije u odnosima Beograda i Podgorice

Osvrćući se na odnose Beograda i Podgorice, Živković vjeruje da su posljednje mjere zabrane ulaska pojedinim novinarima samo nastavak krize u odnosima dvije države.

“Veoma je važno da dođe do izvjesnog jedinstva srpskih političkih predstavnika u Crnoj Gori, jer bi to doprinijelo i zaštiti srpskih nacionalnih interesa i relaksaciji odnosa Beograda i Podgorice. Istovremeno, zabrana ulaska novinarima, bez obzira na to šta neko misli o njihovom radu, predstavlja narušavanje slobode govora i slobode kretanja”, upozorava Živković.

Knežević odgovara da se ograničenja ne odnose samo na pojedine novinare, već i na medije iz Srbije, što, prema njegovim riječima, dodatno opterećuje odnose dvije države.

“Takve mjere nisu novost, jer su i ranije srpskim državljanima, intelektualcima i javnim ličnostima zabranjivani ulazak ili javni nastupi. Zbog toga smatram da je Crna Gora postala jedan od instrumenata hibridnog rata protiv Srbije”, kaže Knežević.