Već više od pola decenije javnost sluša načelna obećanja o demokratiji, pomirenju i konačnom poštovanju volje naroda. Međutim, kada se pređe sa teorije na praksu, evidentno je konstantno bježanje od činjenice da je srpski jezik dominantan na ovim prostorima.

Mir u foteljama preči od volje građana

Ignorisanje ove teme i njeno konstantno odlaganje postali su klasičan dokaz da duh Đukanovićeve politike i dalje suštinski upravlja društveno-političkim procesima. Legitimni zahtjevi većinskog naroda svjesno se žrtvuju zarad održavanja krhkog mira u ministarskim i poslaničkim foteljama, dok se suštinske reforme zamjenjuju političkom trgovinom.

Trenutni donosioci odluka razvili su taktiku sklanjanja od „vrućih“ tema, koristeći paravane koji su javnosti već dobro poznati:

• Evropske agende kao izgovor: Skrivanje iza navodnih „evropskih agenda“ i insistiranje isključivo na „funkcionalnim reformama“ nije ništa drugo nego prepisana matrica bivšeg režima.
• Kozmetičke promjene umjesto suštinskih: Političke elite su se formalno promijenile, ali je diskriminatorski odnos prema jezičkoj realnosti i identitetu većinskog stanovništva ostao netaknut.

Nastavak DPS politike u novom pakovanju?

Građani Crne Gore koji su iznijeli promjene prije šest godina nisu glasali za to da dobiju nastavak Milove politike umotan u novi, moderniji politički celofan. Ignorisanje jezičke realnosti zarad političkog komfora prijeti da obezvrijedi same temelje na kojima su promjene i tražene – na temeljima pravde, jednakosti i poštovanja volje sopstvenog naroda.