Piše: prof. dr Dragan Koprivica
Trilateralni sastanak Trampa, Putina i Si Đinpinga jeste bio zamišljen u formatu tri najveće nuklearne i vojne sile, a postoje i geografski i drugi razlozi za takav koncept, ali evropskih zvaničnika nije bilo i zato što je Kremlj još ranije tražio razgovore s Amerikom i Kinom bez učešća EU, pa je Tramp tom zahtjevu očito i udovoljio. Ovo tim prije što EU nema jedinstvenu spoljnu politiku i vojnu snagu poput tri velesile, pa providno djeluje kontrasamit, montirani susret evropskih zemalja sa Zelenskim istog dana u Berlinu, u znak, između ostalog, i sujete ignorisanih evropskih lidera.
Na ovaj spoljni politički šamar militantnoj Evropi dobro se nadovezao i još bolniji, unutrašnji, upravo kao dokaz više zašto je evropska ratoborna politika zaobiđena na samitu u Kini.
Niko ne može ustvrditi takvu besmislicu da su to inicirali Tramp, Putin i Si Đinping, ali su samo dan nakon istorijskog događaja u kineskom Šenženu, 20. novembra, otpočeli masovni koordinisani protesti studenata i đaka u više od, slovom i brojem, dvadeset pet evropskih zemalja! A to se dosad nikad nije desilo!
I to uz isti slogan: “Borimo se za našu budućnost, a ne za njihove ratove!”. Dakle, svijest mladih, uz podršku i nekih radničkih sindikata, udarila je javni šamar starim i prevaziđenim evropskim liderima, koji urvaju milijarde eura u rat u Ukrajini, slabeći svoje državne ekonomije i životni status mladih evropskih generacija.
Studenti su jasno shvatili da predstoji udar na državne budžete zbog naoružanja, a na račun socijalnih davanja, ali i da im očito slijedi uvođenje obaveznog vojnog roka s jasnom posljedicom mogućeg odlaska u ratove na tuđem terenu! Studenti ističu i svoj sve lošiji životni standard uz povećane školarine. Traže i sve ono za šta se zalaže svaki zdravorazuman čovjek: da se zaustavi tragični rat u Gazi, da se pojača borba protiv klimatskih promjena i zaustavi nezaposlenost mladih u Evropi!
Ali militantna i sujetna Evropa i dalje sipa milijarde u ukrajinsko-ruski sukob, i to toliko da je taj njen hiperpatriotizam prema Ukrajini krajnje sumnjiv uz poznatu opasku da će se Evropa boriti do posljednjeg Ukrajinca. Stoga se i prisjećamo one stare kovanice o “truloj Evropi”, pa očito nema samo nešto trulo u državi Danskoj nego i drugim evropskim državama u kojima barjače militantni vojni krugovi. I to oko rata u kojem Rusija ne može nikad biti pobijeđena. Ovo tim prije što i dalje ima korektnu političku saradnju s drugim dvijema svjetskim velesilama, SAD-om i Kinom, a evrolideri ostadoše na margini, spektakularno se grleći sa Zelenskim, dok evropski studenti protestuju u Evropi.
Zato ostaje otvoreno krucijalno pitanje: da li će se evromilitanti dozvati i zbog činjenice da su protesti zabilježeni u skoro četiri stotine evropskih gradova! Posebno u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Španiji, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj, Portugalu, Belgiji, Holandiji, Finskoj…
Vrijeme će pokazati hoće li zdrav razum nadvladati sujetu militanata i ratno-profitersku industriju, a studentima ne odgovara da već sad vide da, umjesto da se u miru bave naukom, mogu lako postati topovska hrana.
Zato i po ovim gorućim tačkama važi ona svevremena Šekspirova misao, kao vječita opomena, sada i za Evropu, dok je još na vrijeme da razum prevlada: “Biti, ili ne biti, pitanje je sad.”










