Prvi slučaj, koji je uzdrmao javnost, kako navodi, jeste onaj u kojem je sudija Jovan Stanković, prema navodima objavljenim u medijima, priznao da je podlegao pritisku bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice prilikom donošenja presude u korist kompanije Carine.
“Prema istim navodima, do pritiska je došlo nakon njihovog susreta u ugostiteljskom objektu, a sam sudija je izjavio da je osjećao strah i nelagodu nakon tog susreta. Ako sudija u Crnoj Gori priznaje da je pisao presudu pod pritiskom, bilo čijim, onda to više nije izolovan incident, već signal sistemske truleži. U pravnoj državi takva situacija bila bi nezamisliva, a kod nas postaje svakodnevna vijest”, ukazao je Leković.
Drugi slučaj, je epilog u slučaju “Carine” koji je ponovo pokrenut 2015. godine, tada na osnovu krivične prijave Zdenke Popović, poslanice Demokrata protiv Miomira Mugoše, bivšeg gradonačelnika Glavnog grada.
Leković podsjeća da je prošlog mjeseca Vrhovni sud Crne Gore usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti u predmetu „Carine” protiv Miomira Mugoše i utvrdio da su u nižestepenim presudama povrijeđene odredbe Zakonika o krivičnom postupku u korist okrivljenog.
“Vrhovni sud Crne Gore donio je presudu kojom je usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore (VDT) protiv pravosnažnih presuda Višeg suda u Podgorici od jula 2024. godine i Apelacionog suda Crne Gore od februara 2025. godine, u krivičnom predmetu protiv okrivljenog Miomira Mugoše, bivšeg gradonačelnika Glavnog grada Podgorice, zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. Utvrdio je da su nižestepene presude donijete uz povredu zakona u korist okrivljenog, jer su razlozi nižestepenih sudova o odlučnim činjenicama bili nejasni, protivrječni i zasnovani na pogrešnom pravnom polazištu, te da stoga sadrže bitne povrede odredaba krivičnog postupka”, naveo je u saopštenju Leković.
U zahtjevu VDT-a, kako je predočio, ukazano je da su Viši i Apelacioni sud pogrešno tumačili tada važeće propise koji su se odnosili na prenos prava na gradskom građevinskom zemljištu, budući da u vrijeme kada je Mugoša, kao gradonačelnik, donio odluke o prenosu zemljišta na preduzeće „Carine” DOO Podgorica (2007. i 2011. godine), nije postojala zakonska mogućnost prenosa zemljišta neposrednom pogodbom, već isključivo putem javnog nadmetanja.
“Predmet postupka odnosio se na prenos prava na gradskom građevinskom zemljištu ukupne površine od oko 15 hiljada kvadratnih metara, u katastarskoj opštini Podgorica III, koje je okrivljeni, kao gradonačelnik Glavnog grada, prenio preduzeću „Carine”. Zemljište je plaćeno po cijeni od 165 eura po kvadratnom metru, odnosno za ukupnu naknadu od 2.508.285 eura. Prema ocjeni Vrhovnog suda, stvarna tržišna vrijednost zemljišta, u zavisnosti od parcela, iznosila je od 384,88 do 857,02 eura po kvadratnom metru. Na taj način je, kako je zaključio Vrhovni sud, preduzeću „Carine” pribavljena imovinska korist od 6.723.194,85 eura, dok je Glavnom gradu Podgorica nanijeta šteta u istom iznosu”, saopšteno je.
Prema riječima Lekovića, sve to dodatno učvršćuje utisak da su se u vrhu pravosudne vertikale ali i po dubini godinama donosile odluke koje otvaraju ozbiljna pitanja o kriterijumima, odgovornosti i nezavisnosti onih koji bi trebalo da budu čuvari zakonitosti.
“Zbog ovakvih primjera i zbog svih onih o kojima se još nije progovorilo Crna Gora više nema luksuz da odlaže veting. Neophodno je temeljno provjeriti imovinu, integritet, profesionalnu istoriju i moguće veze sudija i tužilaca sa centrima moći izvan institucija. Bez toga, pravda će ostati selektivna, zarobljena i izložena pritiscima koji razaraju samo srce države. Štetu ovakvog pravosuđa trpimo svi i građani i država. Bez hrabre reforme i bez vetinga, Crna Gora neće imati ni nezavisno sudstvo, ni vladavinu prava, ni evropsku budućnost”, ocijenio je.
Vrijeme je, kako je kazao, da se prekine sa praksom u kojoj pojedinci iz pravosuđa misle da mogu da budu iznad zakona.
“Veting jeste prvi, ali je i ključni korak”, poručio je Leković.
