“Pisani nalog kojim Viši sud prvi put u jednom visokoprofilnom predmetu (Vesne Medenice) detaljno instruira policiju da sprovodi 24-časovni nadzor predstavlja jasno priznanje da prethodna praksa nije bila dovoljno određena, ni operativno primjenjiva. Time je praktično potvrđeno da bez jasnih sudskih instrukcija nema ni efikasne kontrole mjera što je upravo ono na šta je Uprava policije kontinuirano ukazivala”, smatra Leković.
Prema njegovim riječima, statistika dodatno razotkriva razmjere problema.
“Policija je čak 350 puta obavještavala sudove o kršenju mjera nadzora od strane 93 okrivljena lica, dok je sud reagovao pritvorom u svega četiri slučaja. Takav nesrazmjer ne može se relativizovati, on govori o ozbiljnom sistemskom propustu u sudskoj reakciji na sopstvene odluke”, naveo je.
Zakon jasno obavezuje sud, kazao je Leković, da redovno preispituje mjere nadzora i reaguje kada se krše.
“Kada policija evidentira ponovljena kršenja, a izostaje odlučna sudska reakcija ili čak zahtjev za izvještajem, odgovornost se ne može preusmjeravati na izvršni organ. Policija nema zakonsko ovlašćenje da pooštrava mjere, ona postupa isključivo po nalogu suda. Aktuelni slučaj, kao i raniji primjeri ukidanja ili ublažavanja mjera uprkos zabilježenim kršenjima, pokazuju da ključni izazov nije u sprovođenju, već u sudskom odlučivanju. Svaka nepreciznost ili nedosljednost sudske prakse direktno proizvodi operativne, bezbjednosne i institucionalne posljedice”, ukazao je Leković.
Pokušaji da se odgovornost za takve ishode prebaci na policiju, kako ocjenjuje, predstavljaju skretanje pažnje sa suštine, a sud je taj koji određuje pravila postupanja i snosi odgovornost za njihove efekte.
“Ovaj slučaj je zato jasna potvrda da insistiranje na preciznim sudskim nalozima nije bilo formalno pitanje, već pitanje zakonitosti, efikasnosti i javne bezbjednosti. Vrijeme je da se otvoreno konstatuje: efikasnost mjera nadzora zavisi prije svega od odlučne, precizne i dosljedne odluke suda. Bez toga, svaka rasprava o sprovođenju mjera ostaje površna”, rekao je Leković.
Istakao je da posebno zabrinjava činjenica da, ni nakon gotovo 15 dana od hitne žalbe Specijalnog državnog tužilaštva, kojom je zatražen zatvorski pritvor za Vesnu Medenicu, još nema odluke Apelacionog suda.
“Umjesto hitnog postupanja, javnost svjedoči proceduralnom „ping-pongu” sa spisima između sudova, uz peripetije koje stvaraju dodatne rizike i pravnu nesigurnost. Postavlja se jednostavno pitanje, ako sistem ne može brzo da odluči u predmetu označenom kao hitan, šta onda zapravo znači hitnost u pravosuđu? Svako dalje odlaganje šalje poruku da proceduralne prepreke imaju prednost nad efikasnom primjenom zakona, a to je luksuz koji pravni sistem ne može sebi da priušti, posebno u predmetu koji već nosi ozbiljne bezbjednosne implikacije”, poručio je Leković.
