“Iz više ključnih razloga – bez toga se urušava samo srce pravne države i društva u cjelini. Evo i zašto :
- Sudija je posljednja linija odbrane pravde
Građani i firme prihvataju da će izgubiti parnicu ako nemaju pravo – ali ne prihvataju da izgube zato što je sudija plaćen. Kada sudija uzme mito, uništava se osnovno povjerenje u institucije. Ako ljudi izgube vjeru u sud, prestaju da poštuju zakone i državu – dolazi do samovolje, osvete i kriminala, dalje dodaje.
- Korupcija u sudstvu je najopasnija vrsta korupcije
Korumpirani policajac može da te pusti na ulici. Korumpirani carinik može da ti propusti robu. Ali korumpirani sudija može da ti oduzme slobodu, imovinu, djecu, čak i život – i to potpuno legalno, sa pečatom i potpisom. On štiti sve ostale korumpirane u lancu (političare, tajkune, kriminalce).
- Efekat domino na cijelo društvo
Kada sudije nisu kažnjene, korupcija postaje sistemska:
– Investitori bježe (zašto bi ulagali ako ne mogu da se zaštite na sudu?)
– Građani gube motiv da rade pošteno („zašto da plaćam porez kad sve rešava veza i pare?“)
– Mladi talentovani ljudi odlaze iz zemlje
– Kriminalne grupe jačaju jer znaju da mogu da kupe presudu
- Primjeri iz prakse pokazuju da blage kazne ne funkcionišu
U Srbiji, Crnoj Gori, BiH i regionu imamo desetine slučajeva gde su sudije uhvaćene sa mitom od 5.000 do 100.000 evra, a dobile uslovne kazne ili kućni pritvor, naglašava Medojević.
Posle dvije godine su se vratile na posao ili otišle u penziju od 1.500 evra. Poruka? „Ako te uhvate – platićemo ti boljeg advokata sledeći put.“ Zato se korupcija ne smanjuje, nego raste.
- Šta znači „oštra kazna“ u praksi?
– Minimalno 8–15 godina zatvora bez uslovnog otpusta
– Oduzimanje cjelokupne imovine stečene u periodu sumnjivog bogaćenja
– Doživotna zabrana bavljenja pravosudnim pozivima
– Javno objavljivanje imena i presude
Tek takva kazna stvara strah i odvraća ostale.
Primjer koji djeluje: Rumunija je od 2014–2020. poslala u zatvor preko 20 sudija i tužilaca na kazne od 7–12 godina (uključujući i predsjednike sudova). Rezultat?
Korupcija u sudstvu drastično pala, povjerenje građana poraslo, strani investitori su se vratili, naveo je Medojević.
“Korumpirani sudija nije „običan kriminalac“ – on je veleizdajnik ustavnog poretka i države. Ako ga država ne kazni najstrožije, onda država sama sebe ukida. Zato je oštra kazna ne samo pravo, nego i obaveza prema svakom poštenom građaninu.
U Sjedinjenim Američkim Državama, sudije se suočavaju sa krivičnim i disciplinskim sankcijama za korupciju, zloupotrebu položaja ili druge prekršaje. Najstrože kazne su obično duge zatvorske kazne u federalnim zatvorima, koje mogu ići do doživotnog zatvora za teška krivična dela poput podmićivanja , prevarantskih zavjera (racketeering conspiracy) ili ometanja pravde (obstruction of justice).
Prema federalnim smjernicama za kazne (U.S. Sentencing Guidelines), kazne zavise od težine djela, ali su za sudije često strože zbog povrede javnog poverenja.
Disciplinske mjere, poput ukidanja licence ili penzije, dolaze od sudskih savjeta (npr. Judicial Councils), ali ne zamenjuju krivične kazne.
Sudije rijetko dobijaju doživotne kazne, ali primjeri sa 15–28 godina su među najtežim registrovanim:
– Mark Ciavarella (Pennsylvania, 2011): Osuđen na 28 godina u federalnom zatvoru za podmićivanje i zavjeru u „Kids for Cash“ skandalu, gdje je, zajedno sa sudijom Michaelom Conahanom, primio preko 1 milion dolara mita od vlasnika privatnih zatvora za maloljetnike.
Ciavarella je osudio hiljade dece za sitnice (npr. ismijavanje na MySpace-u) kako bi popunio zatvore. Ova kazna je jedna od najdužih za korumpiranog sudiju u istoriji SAD. Njegov suđenje je dovelo do poništenja preko 4.000 presuda, posebno je naglasio.
– Thomas J. Maloney (Illinois, 1994): Osuđen na 15 godina (odslužio 12) za podmićivanje u više slučajeva ubistava. Kao dio FBI operacije Greylord, Maloney je primio preko 100.000 dolara mita da oslobodi mafijaške i gangsterske optužene, dok je druge osuđivao na smrt kako bi prikrio korupciju. Ovo je dio većeg skandala koji je doveo do osuđivanja 17 sudija.
– Michael Conahan (Pennsylvania, 2011): Osuđen na 17,5 godina za istu zavjeru kao Ciavarella u „Kids for Cash“ slučaju.
– John Waltman (Pennsylvania, 2019): Osuđen na 6,5 godina (78 meseci) za pranje novca. Kao magisterijalni sudija, primao je mito od poslovnih ljudi u Bucks Countyju za povoljne odluke.
Sudije često gube položaj kroz impeachment (za federalne sudije) ili ukidanje licence od strane državnih komisija. Na primer, u „Kids for Cash“ slučaju, oboje sudija su trajno diskvalifikovana.
Ovi slučajevi pokazuju da federalni sistem strogo kažnjava korupciju, posebno u operacijama poput FBI-jevih istraga (npr. Greylord, Operation Tennessee Waltz)”, zaključio je Medojević.
