Prema njegovim riječima, ako analiziramo ovaj slučaj na osnovu javno dostupnih činjenica, pravnog okvira Crne Gore i standarda koji se primjenjuju u sličnim međunarodnim slučajevima korupcije (FCPA), ovo su ključne činjenice i vremenski tok neophodni za ocjenu odgovornosti.

“Američko Ministarstvo pravde (DOJ) i SEC 29. decembra 2011. godine zaključuju sporazum sa Magyar Telekomom. U Statement of Facts detaljno je opisana shema korupcije: plaćanje oko 7,35 miliona eura preko četiri lažna ugovora 2005. godine radi povoljne privatizacije Telekoma Crne Gore. Plaćanja su išla crnogorskim državnim i političkim funkcionerima (uključujući člana porodice „top government official“ — prema javnim tumačenjima, Ani Đukanović).
U martu 2014. Ambasada SAD zvanično potvrđuje postojanje dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori. Crnogorsko tužilaštvo u aprilu naredne godine prima dokumentaciju iz SAD-a. Ovo je ključni trenutak — jak, detaljan dokazni materijal (izjave, bankovni tragovi, interna komunikacija) bio je dostupan”, naveo je Medojević u objavi na svom Facebook profilu.

Kako je ukazao, od 2015. do 2019. godine predmet je u radu SDT-a, pod rukovodstvom Milivoja Katnića. Postoje, kako je dodao, navodi o čekanju prevoda i sporom postupanju.

“U martu 2019. godine MANS podnosi krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, Ane Đukanović i drugih.
Od 2019 do 2022. predmet (ili ključni dio) vodi specijalni tužilac Saša Čađenović. Disciplinsko vijeće Tužilačkog savjeta kasnije utvrđuje da je svjesno nepostupao u zakonskim rokovima, što je dovelo do nastupanja zastare za primanje mita (maj 2021)”, dodao je lider PzP-a.

U julu 2025, podsjeća on,  specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović odbija prijavu zbog zastare.

“Viši sud u Podgorici, u maju naredne godine, utvrđuje da za krivično djelo primanje mita apsolutna zastara nije nastupila do 15. maja 2036. godine (procesne radnje su prekidale tok zastare). Za pranje novca zastara je nastupila u maju 2026. U maju/junu ove godine, VDT Milorad Marković, na inicijativu SDT-a, podiže zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv odluke Višeg suda. Vrhovni sud odbija zahtjev kao nedozvoljen”, naveo je Medojević.

Kada je riječ o trenutnom stanju, on ocjenuje da je predmet u pravnom vakuumu. VDT, kako kaže, upućuje pitanja SDT-u, a SDT ne daje jasne odgovore javnosti.

“Prema Zakonu o državnom tužilaštvu i Krivičnom zakoniku: tužilac ima dužnost da postupa ex officio u teškim krivičnim djelima (korupcija, primanje mita), dužan je da efikasno i blagovremeno vodi postupak, VDT ima nadzornu i upravljačku ulogu — može davati uputstva, preraspoređivati predmete, obezbjeđivati resurse i obezbjeđivati jedinstvenu primjenu zakona, a nastupanje zastare usljed nepostupanja može predstavljati teži disciplinski prekršaj (član 108 Zakona o državnom tužilaštvu)”, dodao je lider PzP-a.

Ukazao je i na odgovornost donosioca odluka u ovom slučaju.

“Direktnu i najveću odgovornost ima specijalni tužilac Saša Čađenović. Disciplinsko vijeće je utvrdilo da je počinio teži disciplinski prekršaj jer je svjesno nepostupao u periodu 2019–2022, što je dovelo do zastare za primanje mita. Kazna bi podrazumijevala smanjenje plate 40 odsto na šest mjeseci i zabranu napredovanja dvije godine. Ovo je konkretna odgovornost utvrđena od strane Tužilačkog savjeta. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić (period 2015–2019/2020), kao šef tog tužilaštva u vrijeme kada su stigli američki dokazi 2015. godine, imao je obavezu da predmet stavi pod poseban nadzor, obezbijedi resurse i spriječi zastaru. Javno je minimizirao umiješanost Đukanovića. Odgovornost je visoka. Trenutni GST Vladimir Novović podnio je predlog za disciplinsku odgovornost protiv Čađenovića, što je pozitivan korak. Međutim, SDT je 2025. odbio prijavu, a kasnije je inicirao zahtjev za zaštitu zakonitosti kojim se pokušavalo osporiti stav Višeg suda da zastara za primanje mita nije nastupila. Ovo pokazuje kontinuitet stava da se predmet treba zatvoriti”, dodao je Medojević.

Vrhovni državni tužilac Milorad Marković, prema njegovim riječima, ima najveći nivo odgovornosti koja je, kako je rekao, sistemskog i nadzornog karaktera.

“Kao vrhovni tužilac on je dužan da obezbijedi da se predmeti visoke korupcije sa međunarodnim dokazima tretiraju prioritetno. Nakon 2015. nije bilo vidljivog snažnog nadzora koji bi spriječio dugogodišnje odugovlačenje. Očito je i aktivno djelovanje poritv nastavka postupka. Podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti 2026. godine protiv odluke Višeg suda (koji je utvrdio da zastara za primanje mita nije nastupila) može se protumačiti kao pokušaj da se predmet konačno zatvori, umjesto da se iskoristi prilika za nastavak gonjenja”, naveo je lider PzP-a.

Markoviću spočitava i distanciranje i prebacivanje odgovornosti.

“U više navrata VDT upućuje pitanja isključivo na SDT i tvrdi da „ne može odlučivati umjesto konkretnog tužioca“. Ovo je formalno tačno u pogledu nezavisnosti, ali u praksi predstavlja izbjegavanje liderstva u najosjetljivijem predmetu u zemlji”, ocjenjuje Medojević, ukazujući i na, kako tvrdi, neiskorišćavanje američkih dokaza.

“Od 2015. do 2025. prošlo je 10 godina. U SAD-u bi takav predmet bio prioritet FBI/DOJ Fraud Section, sa redovnim izvještavanjem i eventualnim formiranjem task force-a”, dodao je.

Kako ukazuje, nema dileme da postoji značajna institucionalna odgovornost na više nivoa.

“Najkonkretnija je utvrđena protiv Čađenovića. Međutim, sistemski problem leži u tome što su VDT i SDT godinama dozvoljavali da se predmet sa izuzetno jakim međunarodnim dokazima „utapa“ u zastaru, umjesto da ga tretiraju kao prioritet nacionalnog interesa. U američkom sistemu ovakav scenario bi doveo do: unutrašnje istrage (OPR/OIG),
moguće suspenzije odgovornih i javnog izvještaja o greškama. Očligledno je da je zbog visokog rizika od korupcije u tužilastvu i uticaja bivše vlasti , potrebno formirati nezavisnu komisiju (sa međunarodnim učešćem) koja bi ispitala cjelokupno postupanje u ovom predmetu od 2011/2015. godine, kako bi se utvrdila puna odgovornost i spriječilo ponavljanje”, zaključio je Medojević.