Ukazala je da su se u proteklih 35 godina mijenjale vlade i parlamentarne većine i njihov odnos prema pitanjima životne sredine, ali da nijedna nije dovodila u pitanje ustavno određenje Crne Gore kao ekološke države.

Kako je istakla, najveće zasluge što se danas još govori o ekološkoj državi pripadaju otpornosti crnogorske prirode, kao i upornosti ekoloških aktivista, nevladinih organizacija, istraživačkih medija i pojedinaca posvećenih njenoj zaštiti.

„Toliko smo bogati prirodnim resursima i toliko je ova zemlja jedinstvena na tako malom prostoru da je, uprkos svim nasrtajima na prostor, devastacijama, nelegalnim eksploatatorima šljunka, nelegalnoj sječi šuma, veliki dio tog bogatstva ipak uspio da opstane. Zato danas još uvijek imamo šta da štitimo i imamo na čemu da gradimo ideju ekološke države“, kazala je Novaković Đurović.

Ona je rekla da Vlada, kada odlučuje o investicijama, ne bi trebalo da bira između investicionog razvoja i zaštite životne sredine, već da se pridržava Ustava, zakona, Prostornog plana i druge planske dokumentacije. Ocijenila je da je problem prethodnih decenija, koji postoji i danas, to što su vlade ili pojedinci davali prioritet investicijama u odnosu na propise.

Novaković Đurović je kazala da će jedan od važnih testova statusa Crne Gore kao ekološke države biti odluka Ustavnog suda o sporazumu koji je 44. Vlada potpisala sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata.

„Jedan od testova da li je naša država danas ekološka biće i odluka Ustavnog suda u vezi sa ustavnošću Sporazuma 44. Vlade sa UAE, kojim se ugrožavaju i ekologija i naš prostor”, predočila je Novaković Đurović.

Prema njenim riječima, to je prilika da institucije pokažu da će sačuvati ustavno uređenje i prirodna bogatstva.

„Imamo ozbiljan test pred nama, ali želim da vjerujem u institucije“, zaključila je Novaković Đurović.