Kako je kazao, ove dvije navodno zavađene strukture imaju paničnu potrebu da se zajedno štite i održavaju, dok pred očima javnosti pokušavaju da zamagle istoriju zajedničkog djelovanja.

“Ipak, podsjetiću još jednom da nije bilo nikakvih tenzija u odnosima Đukanovića i Vučića zbog zastave, priznatog Kosova ili službenog jezika, jer su očigledno imali neki drugi zajednički jezik. Nije bilo ni recipročnih mjera 2018. godine na odluku Crne Gore da zabrane ulazak Matiji Bećkoviću, Čedomiru Antiću i Vladu Georgievu.  I dok su Srbi, kao i drugi građani Crne Gore zbog toga što ih ne prepoznaje teren DPS-a morali da napuštaju svoju zemlju, Vučićev režim je pomagao DPS-u oko priče državnog udara, a zatim i postao utočište za potpredsjednika DPS-a, ali i za druge funkcionere tadašnje crnogorske vlasti, koji su zbog bježanja od krivične odgovornosti spas nalazili u Srbiji. Dakle, nije Vučiću smetalo to što je Svetozar Marović učestvovao u kako kaže “otcepljenju” Crne Gore, niti mu je smetalo što je kao funkcioner DPS-a sa Rankom Krivokapićem i Nebojšom Medojevićem pisao novi crnogorski Ustav i definisao da se simboli mogu mijenjati sa tri petine upisanih birača na referendumu”, naveo je on.

Prema njegovim riječima, da je DPS i nakon svih navodnih političkih bitaka mogao da računa na SNS, najbolji pokazatelj je 2023. godina i, kako je ocijenio, zajednička diskvalifikacija Milojka Spajića iz predsjedničke trke. To je, smatra generalni sekretar PES-a, i po izvještajima međunarodnih organizacija urađeno na nezakonit i neosnovan način.

“Zato koliko god javno pokušavali da trivijalnostima zadrže pozicije navodno suprotstavljenih strana, previše SNS i DPS veže zajedničkog. Živjela Crna Gora, bratska Srbija i vidimo se u Evropskoj uniji”, zaključio je Pejović.