Najinteresantniji dio pomenutog teksta tiče se imovine, zanimljivih transakcija koje je Đukanović radio u proteklih 30 godina ali i govorio o poslovnim kombinacijama koje je u ime Crne Gore Đukanović radio sa Rusima, te kako je porodica Đukanović stekla enormno bogatstvo.

„Imaš li stida čovječe?! Srami se pred sobom kada nećeš pred onima koji ti i danas naivno vjeruju! Imaš ti, kažeš, razumjevanja za američke sankcije protiv mene koga si nekad prijateljem zvao.. Jesu li to oni Amerikanci koji si plaćao preko lobističkih grupa uz pomoć svojih kumova ili oni preko Soroša? Da li sam ja ili ti doveo Deripasku u Crnu Goru? Da li sam ja ili ti mu prodao zemlju od 500.000 kvadratnih metara sa pogledom na more, po 10 evra, preko Opštine Kotor u dogovoru sa liberalima čineći danas većinom od DPS radikalno krilo liberala Crne Gore… po 10 evra… koju je on mojim seljanima plaćao stotinama evra i tako Crnu Goru oštetili za preko 100 miliona evra..“, naveo je Marović na početku pisma koje je objavljeno 2022. godine.

On je potom pitao – da li je on potpisao svome sinu koncesiju za male hidrocentrale kada je Đukanović Maroviću govorio „nemoj Sveto da Miloš štoo radi sa državom“ – „a tvoj Blažo može i to sa tvojim potpisom“, poručio je Marović.

„Kako te nije sramota pred Crnom Gorom?! Da vidimo šta imaš ti, a šta ja?! Zovimo američke istražitelje pošto im ti vjeruješ, da ispitaju i tako utvrde šta ima tvoj brat, a šta moj, osim više godina zatvora gdje si ga ti poslao… Da utvrde što ima sve tvoja sestra i njen sin, a šta moje sestre, da posebno pokažu što to ima moj sin, a šta tvoj koji javno prijavljuje godišnji prihod od četiri miliona. Da li sam ja svojima kumovima dao trajekt Kamenari-Lepetani ili ti tvojima? Znaš da sve znam! Da li sam ja ili ti sa Momirom došao u sukob zbog granica i prometa zabranjene robe? Da li sam ja ostao uz tebe kada su svi bili za to da te „linčuju“ u našoj partiji, a ti nijesi ni znao da će me uhapsiti? Nijesi ni znao da su mi svu porodicu uhapsili kao u vrijeme Golog otoka, nijesi znao da sam pristao da budem kriv po zakonu koji je nije važio i koji je stupio na snagu tek neku godinu kasnije u odnosu na moja navodna djela..“, naveo je Marović.

Dodao je i da bi ovi slučajevi Amerikance trebalo da interesuju kao, kako je naveo, navodne čuvare demokratije i prava.

„Vršili pritisak na svjedoke da moraju biti protiv mene“

„Nijesi znao ni da su vršili pritisak na svjedoke da moraju biti protiv mene. Ja imam snimljeno svjedočenje njihovog straha… Nijesi znao ni nikoga iz Tužilaštva, niti SDT i nisi se nikada sreo sa njima, iako si mi pričao to jutro pred hapšenje da si mu lično rekao da treba da se sporimo pred sudom ako već mora sa slobode, a ne iz samice. Nijesi znao ni za Veska Mujovića čija pisma koje je slao tebi policija nije našla u njegovom stanu, a neko ih ima… Ništa ti nijesi znao, niti da mi u zatvoru prijete smrću… Nijesi znao ni to da su iz državnih organa zvali moju porodicu da provjere da li sam izvršio samoubistvo u zatvoru. Ništa ti nijesi znao, osim da ja budem Sanader umjesto tebe, (za to si me mogao zamoliti da si bio čovjek). Umjesto da sve radiš iza leđa prijatelja. Kao što sada pokušavaš na isti način da me ponovo zloupotebljavaš da bi spasio sebe, a ja ti i sada želim dobro, kao i svakom čovjeku. Da li imaš obraza, čovječe i da li ti ništa u životu nije sveto, ni ljudski život, ni prijateljstva, niti istina?!“, upitao je Marović.

Drugo neće ništa za sada zbog drugih ljudi, naveo je u pismu objavljenom prije četiri godine, koji su se pokazali veći od Đukanovića koji je, navodi, pokazao pravo lice, crveno bez stida, jer i Amerikanci i Crna Gora znaju ko šta ima i ko je glavni vlasnik svega u Crnoj Gori i čija je Crna Gora ovakva evropska i NATO-vska dok on ratuje sa pravoslavnom vjerom, Mitropolijom, Srbijom i Rusijom u kojoj je sa svojim ličnim ambasadorom bio mnogo puta više i interesnim razlogom, poručio je u pismu bivši predsjednik državne zajednice dodajući da je on jedini iz tadašnjeg crnogorskog vrha u dogovoru primio jedini od vlasti Žirinovskog.

„Možda si i to zaboravio… I nijesam ja nedostupan pravdi, nego se liječim od nepravde, od montiranih procesa, od sudova tvoje Vesne i prijatelja koji su ti je doveli“, naveo je Marović u pismu.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet koji se tiče navoda bivšeg visokog zvaničnika Demokratske partije socijalista Svetozara Marovića da je predsjednik države Milo Đukanović povezan sa odlukom o prodaji zemljišta u kotorskoj opštini (Grblju) ruskom oligarhu Olegu Deripaski, kojom je država oštećena za preko 100 miliona eura, potvrđeno je te godine Vijestima iz SDT-a.

SDT je, kako je objašnjeno ovom listu, formiralo ovaj predmet, dok će ostale navode iz pisma Marovića takođe provjeriti nakon što se utvrdi da li su o tome već vođene istrage ili su neke od njih još otvorene.

Uslijedio odgovor Đukanovića

Nakon dva dana, uslijedio je odgovor tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića koji je poručio da ne razumije što će u bijesnom reagovanju toliko laži.

Đukanović je poručio da mu je „žao što Marović nije prihvatio prijateljsku preporuku da, ako zaista vjeruje u svoju nevinost, angažuje dobrog advokata, za što sam mu ponudio i pomoć, i da to u što vjeruje dokaže pred sudom i ukupnom javnošću.“

Kako je i očekivano, Đukanović je paljbu usmjerio na državu Srbiju ali i naveo da je izmišljotina nepostojeći misteriozni aranžman sa Sorošem.

„Kad su svi ugovori o konsalting uslugama sa partnerima iz SAD uredno registrovani i u Crnoj Gori i u SAD. I u njima nikada nije bilo Dž. Soroša. Čemu obmana o tobožnjem dovođenju Olega Deripaske u Crnu Goru? Ako je do sada mnogo puta javno obznanjeno da je Vlada Crne Gore koju sam ja vodio privatizovala KAP putem međunarodnog tendera uz savjetodavnu pomoć londonske EBRD i pariske Paribas Banke i da smo u tom poslu postigli veoma povoljne uslove prodaje. Kao i da je aktivnošću Vlade Crne Gore koju sam takođe vodio, nakon uredno plaćenih obaveza iz kupoprodajnog ugovora i izvršenog ugovorenog investicionog programa, Oleg Deripaska izgubio vlasništvo u KAP zbog nedomaćinskog upravljanja tim preduzećem u vremenu velike finansijske i ekonomske krize u Evropi krajem prve i početkom druge decenije ovog vijeka.

Prodaja zemljišta u vlasništvu Opštine Kotor, koju je u to vrijeme vodila opoziciona vlast, nikako, sem u smutljivoj laži čovjeka ljutog na sebe, ne može biti dovedena u vezu sa Vladom Crne Gore i tadašnjim premijerom. O tome dovoljno svjedoči i površni uvid u zakonodavna rješenja tog vremena. Čemu neistina o navodnom potpisivanju koncesije za izgradnju minielektrane mom sinu, kad je Agencija za sprječavanje korupcije to prekontrolisala i ostvarila uvid u dokumentaciju koja nedvosmisleno govori da ja nijesam predsjedavao tom sjednicom Vlade, što po mom tumačenju prava eliminiše prigovor o navodnom konfliktu interesa. A i da jesam. Kakav je problem u tome da bilo koji građanin Crne Gore u zakonitoj, tenderskoj proceduri ponudi da uloži svoj novac u biznis koji demokratski izabrana Vlada organizuje u državi koju vodi. Ili, treba da pristanemo na diktat „moralnih tutora“ da su ljudima određenog prezimena zabranjena prava koja uživaju svi građani Crne Gore“, upitao je Đukanović.

On se takođe pita čemu recikliranje izraubovane laži oko privilegije navodnih kumova u privatizaciji preduzeća Pomorski saobraćaj kad ukupna javnost Crne Gore zna da su novi vlasnici to preduzeće kupili trgovinom akcija na berzi 2005. godine te da im je jedini „grijeh“ što su dugogodišnji porodični prijatelji.

„Čemu providni falsifikat oko prirode mog sukoba sa danas pok. Momirom Bulatovićem. Ako već sva domaća, kao i dobar dio inostrane javnosti zna da je taj sukob bio izrazito politički. I da sam u njemu ja bio na strani politike koja je Crnu Goru vidjela kao nezavisnu, građansku i evropsku državu, a Momir Bulatović kao dio zajednice sa Srbijom. Sukobili smo se politički jer sam u njegovom predlogu vidio opasnost da Crna Gora trajno ostane sastavni dio države koja je zbog karaktera vlasti u njoj u to vrijeme bila agresorska, nacionalno i vjerski isključiva, anticrnogorska i antievropska. Nažalost, to je strateška politička vododjelnica i u Crnoj Gori i u regionu do današnjeg dana.

Da prihvatim da u ovom pamfletu ima i zrno istine. Tačno je da sam se uvijek (ne zbog bilo kog pojedinca) zalagao da u procesu suđenja optuženim za većinu krivičnih djela ne treba neselektivno koristiti i zloupotrebljavati institut pritvora. Već da treba optuženom, kao stranki u postupku kad god to dozvoljavaju pravila krivičnog postupka, obezbijediti pravo na dostojanstvenu odbranu sa slobode. Da ne treba, dakle, ohološću države ljude koji su osumnjičeni i optuženi tjerati na izdržavanje prejudicirane kazne u formi pritvora, prije i za vrijeme suđenja, dok tek treba dokazati optužnicu. Posebno, uvijek sam se zalagao i namjeravam to da činim dok god je moj glas javno relevantan, da država pod pritiskom javnosti ne podilazi najnižim strastima time što će praviti medijske senzacije javnim, spektakularnim hapšenjima ljudi koji su kao odgovorni građani uvijek spremni da se odazovu pozivu države da polože račune pred njenim institucijama“, naveo je Đukanović.

Dodao je i da mu je žao što i Marović nije prihvatio njegovu prijateljsku preporuku da ako zaista vjeruje u njegovu nevinost angažuje dobrog advokata za šta mu je i ponudio pomoć i da to u što vjeruje dokaže pred sudom i ukupnom javnošću.

„Umjesto toga on je priznao krivicu i potpisao sporazum sa Specijalnim državnim tužilaštvom. Nijesam imao potrebe da to komentarišem. Vjerujem da je napravio najbolji izbor za sebe. Zato, ne znam čemu sad naknadna pamet i samosažaljivo pristajanje na medijsku i političku konstrukciju kako je navodno trebalo naći dobrovoljca za crnogorskog dublera Iva Sanadera. Ne znam okolnosti zbog kojih je gdin Sanader osuđen u susjednoj Hrvatskoj. Ali s prezrenjem odbacujem teoriju zavjere po kojoj neko iz misterioznih međunarodnih centara moći targetira balkanska društva i želi bez osnova kažnjavati nevine ljude.

Podrazumijeva se s posebnom ostrvljenošću na pripadnike nebeskog naroda. Ni u kakvim okolnostima ne bih dozvolio bilo kome da sa mnom razgovara na tu temu. A istine radi, sa mnom niko nije to ni pokušao. Da ponovim: presuda Svetozaru Maroviću je samo verifikacija njegovog sporazuma sa Specijalnim državnim tužilaštvom o priznanju krivice. Zato, nikako ne znam čemu ovaj naknadni bijes. Svako mora nositi teret svojih odluka. Uključujući i Svetozara Marovića i njegovu odluku da odabere status bjegunca od pravde iz svoje države. Ja sam nosio i nosiću teret svih svojih odluka. Sam, kao i uvijek do sad“, naveo je Đukanović.

Sudeći po svemu što je u ovom pismu rečeno, ali i u odgovoru Đukanovića, očigledno je da su postojale određene poslovne kombinacije a da se potvrđuju i navodi nekadašnjih čelnika opozicionih stranaka da je Crna Gora faktički bila privatizovana država od strane nekadašnjeg režima Demokratske partije socijalista gdje su poslove i kombinacije dobijali samo oni koji su bili podobni a što potvrđuju i brojne afere poput „Snimka“, „Koverte“, kao i čuvene „Teren te ne prepoznaje“.