Knežević je tokom skupštinske rasprave 13. oktobra, između ostalog, saopštio da neće dozvoliti da se politički protivnici obračunavaju sa Mladićevim nasljeđem, a njegovu odbranu povezao je sa odbijanjem da Srbi, kako je naveo, prihvate nametnutu krivicu.

“Nećemo pljunuti na naše heroje zbog Brisela“, poručio je lider DNP-a.

Advokat Veselin Radulović u razgovoru za Standard ocjenjuje da ponavljanje ovakvih istupa nije posljedica nedostatka zakonskih mehanizama, već izostanka njihove primjene.

Prema njegovim riječima, Crna Gora ima zakonske odredbe koje omogućavaju procesuiranje javnog negiranja genocida i drugih oblika govora mržnje, ali tužilaštvo do sada nije pokazalo odgovarajuću spremnost da reaguje.

„Mi do sada, nažalost, nijesmo imali praksu u kojoj bi prvenstveno tužilaštvo pokazalo spremnost da takve radnje procesuira“, kaže Radulović.

On upozorava da takve poruke ne dolaze prvi put iz političkih krugova, već i sa visokih državnih adresa, što, zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, može otvoriti pitanje težeg oblika krivičnog djela ako je ono izvršeno zloupotrebom položaja.

Posebno problematičnim smatra to što ni povremena saslušanja političara nijesu dovela do promjene njihovog ponašanja.

Radulović ukazuje da se pojedini političari, čak i nakon što budu pozvani da daju izjave povodom spornih javnih nastupa, ponovo vraćaju istom govoru i veličanju osuđenih ratnih zločinaca.

Prema njegovoj ocjeni, takva praksa pokazuje da se bez djelotvornog postupanja institucija ne može očekivati ni prestanak sličnih istupa.

Radulović upravo u visini zaprijećenih kazni vidi razlog zbog kojeg bi dosljedna primjena zakona mogla djelovati preventivno.

„Nijesam siguran da bi bilo ko od ovih, uslovno rečeno, junaka koji veličaju ratne zločince danas to ponovio kada bi bio sankcionisan onako kako to definiše Krivični zakonik“, ocjenjuje on.

Radulović odgovornost za izostanak djelotvornog reagovanja ne vidi samo u pojedinačnim slučajevima, već i u odnosu tužilaštva prema politički osjetljivim predmetima.

On smatra da tužilaštvo prilikom odlučivanja o pokretanju postupaka nerijetko uzima u obzir moguće političke posljedice svojih odluka, umjesto da se rukovodi isključivo zakonom.

„Dok god imamo takvo tužilaštvo, teško možemo govoriti da je ono nezavisno. Tužilaštvo ne bi trebalo da razmišlja da li će njegova odluka proizvesti bilo kakvu političku ili neku drugu posljedicu koja je vanpravna“, ističe Radulović.

Prema njegovim riječima, osnovna obaveza državnih tužilaca jeste da postupaju kada postoje zakonski uslovi za krivično gonjenje, bez obzira na politički položaj ili uticaj osobe čije se ponašanje ispituje.

Govoreći o javnom veličanju Ratka Mladića i sličnim nastupima političara, Radulović smatra da u brojnim slučajevima postoje ozbiljni razlozi da tužilaštvo ispita eventualnu krivičnu odgovornost.

„Mi imamo, čini mi se, očigledno izvršenje tog krivičnog djela“, ocjenjuje advokat, uz napomenu da se svaki konkretni govor mora zasebno analizirati.

Radulović ne tvrdi da svaka sporna izjava nužno predstavlja krivično djelo, ali smatra da bi u većini takvih nastupa političara postojalo osnova za krivično gonjenje.

Radulović u razgovoru nije posebno analizirao dejstvo poslaničkog imuniteta u Kneževićevom konkretnom slučaju, pa to pitanje ostaje otvoreno za dodatno pravno tumačenje.

Ono što, prema Radulovićevoj ocjeni, ostaje problem jeste institucionalni odnos prema javnim nastupima koji mogu predstavljati govor mržnje ili druga kažnjiva ponašanja.

Advokat upozorava da izostanak adekvatnog postupanja ne znači samo ponavljanje spornih izjava, već i slanje poruke javnosti da njihovi autori ne moraju očekivati pravne posljedice.