Scenarij koji gledamo predstavlja ništa drugo do nastavak identitetskog inženjeringa Mila Đukanovića, samo u novom, „evropskom“ pakovanju.

Dok Milo Đukanović zadovoljno trlja ruke gledajući kako se njegova višedecenijska politika diskriminacije nastavlja bez ikakvih prepreka, premijer Milojko Spajić se ponaša kao obični izvođač i nijemi izvršilac tuđih naloga, kojem su briselske direktive važnije od elementarne pravde i volje sopstvenih građana.

Sramota je i bruka da se pod plaštom „evropskih integracija“ ponovo gura pod tepih jezik kojim govori ubjedljiva većina ili ogroman procenat građana Crne Gore.

Postavlja se pitanje: da li je uslov za ulazak u EU odricanje od sopstvenog identiteta i pristajanje na status građana drugog reda?

Istorijska odgovornost je na NSD-u i Andriji Mandiću

Sva politička i istorijska odgovornost sada se prebacuje na Novu srpsku demokratiju (NSD) i Andrije Mandića. Karte su otvorene, a prostor za političke kalkulacije i izgovore je potpuno nestao.

Koalicija koja je decenijama obećavala odbranu srpskih nacionalnih interesa i ravnopravnost srpskog jezika sada se nalazi pred ključnim istorijskim ispitom.

Pristajanje i saučesništvo: Ako prihvate ove ustavne promjene bez garantovanog statusa srpskog jezika, to će biti direktna kapitulacija i izdaja povjerenja stotina hiljada građana.

Crvena linija i otpor: Jedina moralna i politički opravdana odluka jeste uskraćivanje glasa i rušenje ovog sramnog dogovora.

Vrijeme je da se prestane sa političkim manevrisanjem.

Ako NSD i Mandić pređu preko ovoga, poslaće poruku da su fotelje i učešće u vlasti važniji od jezika, pisma i dostojanstva naroda koji ih je birao. Na potezu su – ili će odbraniti principe na kojima su rođeni, ili će postati saučesnici u nastavku DPS politike.