Povod za odgovor bilo je poslaničko pitanje koje je uputio poslanik Milan Knežević:

„Molim Vas da mi saopštite koji je ukupan iznos sredstava utrošen za organizaciju proslave Dana nezavisnosti Crne Gore, kao i da mi taksativno navedete pojedinačne iznose honorara i ostalih troškova isplaćenih svim učesnicima i izvođačima koji su nastupali u okviru programa obilježavanja, uključujući domaće i strane izvođače.”

Umjesto preciznog odgovora o tome ko je i koliko novca dobio iz budžeta, Spajić je saopštio:

„Vlada Crne Gore je do sada opredijelila tri miliona eura za organizaciju više od deset događaja širom Crne Gore, u okviru obilježavanja 20 godina od obnove nezavisnosti.”

Međutim, ključni dio pitanja – koliko su plaćeni izvođači, organizatori i drugi učesnici – ostao je bez odgovora. Premijer je naveo da su isplate još u toku:

„Isplata pojedinačnih honorara je u toku i za desetak dana, kada budu završeni i preostali događaji iz programa centralne proslave (…), ugovori će biti taksativno objavljeni na Internet stranici Vlade.”

Posebnu pažnju izaziva dio odgovora u kojem se premijer ne bavi finansijskim detaljima, već pokušava da opravda milionsku potrošnju političkim i filozofskim porukama.

„Tokom osmišljavanja cjelokupnog programa vodili smo se prije svega idejom da osiguramo osnovnu funkciju države, koju je još Aristotel prepoznao – dobar i srećan život.”

Spajić je zatim ustvrdio da tri miliona eura ne treba posmatrati kao trošak:

„Zato pomenuti iznos ne posmatramo kao trošak, već kroz zadovoljstvo ljudi koji su vidjeli da u Crnoj Gori za svoj novac mogu dobiti svjetsku scenu.”

Takav odgovor teško može zadovoljiti javni interes i zahtjeve za transparentnošću. Građani nijesu tražili filozofsku raspravu o Aristotelu, niti objašnjenje šta Vlada smatra „srećnim životom”, već jasan pregled trošenja tri miliona eura državnog novca.

Ostaje da se vidi da li će Vlada zaista objaviti sve ugovore i honorare, kako je obećao premijer. Do tada, umjesto konkretnih brojki o tome kome su milioni otišli, javnost je dobila priču o „radosti”, „svjetskoj sceni” i „uživanju umjesto briga i stresa” – sve o trošku poreskih obveznika Crne Gore.