Kako su naveli, Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti podnio je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, smatrajući da bi primjena osporenih odredaba predstavljala retroaktivnu primjenu propisa, suprotno članu 147 Ustava Crne Gore.

“Ustavni sud je ukazao da treba razlikovati retroaktivnost od takozvane prividne retroaktivnosti, odnosno retrospektivnosti. O retroaktivnosti se može govoriti kada se novi propis primjenjuje na pravne odnose koji su okončani prije njegovog stupanja na snagu. Međutim, kada novi propis proizvodi dejstvo na odnose koji su nastali ranije, ali još traju i nijesu konačno okončani, riječ je o retrospektivnosti, kojom se ne povrjeđuje ustavna zabrana povratnog dejstva propisa”, dodaju iz ovog suda.

Sud je, kako ističu, ocijenio da je osporavanje odredaba člana 8 st. 1 i 2 Advokatske tarife zasnovano na njihovom izdvojenom tumačenju, bez sagledavanja Advokatske tarife kao cjeline i zakona kojima se uređuju troškovi različitih postupaka.

“Ustavni sud je ukazao da se odredbe o nagradi za rad i naknadi troškova advokata ne primjenjuju samo u krivičnom postupku, na koji se podnosilac predloga pozvao, već i u postupcima pred sudovima, javnim izvršiteljima, notarima, organima državne i lokalne uprave i drugim nadležnim organima. Njihovo značenje zato se mora sagledavati zajedno sa odredbama zakona kojima se uređuju troškovi tih postupaka”, stoji u saopštenju.

Prema ocjeni Ustavnog suda, osporene odredbe ne primjenjuju se na pravne odnose koji su konačno završeni niti na situacije o kojima je konačno odlučeno.

“Pravo advokata na nagradu za rad i naknadu troškova ne smatra se konačno utvrđenim samim preduzimanjem radnje pravne pomoći, već se o njemu naknadno odlučuje odlukom nadležnog suda ili drugog organa, koja može biti preispitivana u postupku po žalbi. Stoga, ako je advokat preduzeo radnju pravne pomoći, ali o pravu na nagradu i naknadu troškova još nije konačno odlučeno, pravni odnos između advokata i lica ili organa koji treba da snosi te troškove nije okončan. Primjena tarife koja važi u vrijeme obračuna, odnosno naplate, zato ne predstavlja njenu primjenu na okončan pravni odnos”, ističe se.

Ustavni sud je zaključio da se osporenim odredbama Advokatske tarife ne povrjeđuje princip zabrane povratnog dejstva iz člana 147 stav 1 Ustava.

“Sud je istovremeno ukazao da nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost i opravdanost osporenih rješenja, niti da li je pitanje obračuna i naplate advokatskih troškova trebalo urediti drugačije, jer je izbor normativnog rješenja u nadležnosti donosioca propisa”, zaključuju u saopštenju.