Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Ne pamti se kad je boravak delegacije neke partije u SAD-u izazvao veću neurozu kod političkih botova u Crnoj Gori kao što je učešće Milana Kneževića i delegacije DNP-a na konvenciji Republikanske partije u Dalasu, na kojoj je dva puta govorio i predsjednik Tramp u znak podrške toj partiji.

Posebne duševne boli botovima iz više partija u Crnoj Gori izaziva podatak da je upravo DNP, nimalo slučajno, pozvan na tako visok skup – kao jedini politički subjekt iz naše zemlje!

A to zavidljivi lobi ne prašta, pa jeftino pokušava ne bi li diskreditovao ovako značajan, slobodno možemo reći, istorijski detalj za DNP i Crnu Goru.

Nervozi brojnih autsajdera doprinose i satirični komentari Kneževića iz Dalasa, uz njegovu nadu da botove ipak neće strefiti fras zbog nove diplomatske ofanzive DNP-a, za koju je on, kao eho Trampovog slogana, formirao paralelni: “Učinimo Crnu Goru velikom!”

A razloga za taj preokret ima ne samo u glumi predstavnika bivšeg režima, koji danas barjače po parlamentu u borbi za spas Crne Gore, koju su godinama brukali praveći od nje mafijaško-koruptivno leglo. A uz njih, rame uz rame, stoje i neke instant-partije, koje nikad nijesu okusile ni miris suzavca dok se Knežević borio za pravednu Crnu Goru, no im ga šorak donio, pa došle na gotovo s praznim stranicama političke biografije. Stoga se treba prisjetiti paralele iz jedne satirične predstave u kojoj knjaz Nikola dijeli medalje, a na pitanje za šta ih dodjeljuje, odgovara: “Ni za šta”.

Anonimni majstori botovskog tipa posebno su nervozni što poziv za Kneževića i DNP-a očito nije slučajan, nego stvar ozbiljne procjene iz SAD-a, pa ispada da njega cijene i na Zapadu i Istoku, a neke iz Crne Gore ni tamo ni tamo. Pa je jasno da su proključali upravo oni koji nijesu pozvani, pa reaguju poput lisice kojoj je nedosegnuto grožđe previše kisjelo.

Takvima smetaju i izbalansirane državničke izjave Kneževića poput one da Crna Gora “mora imati dobre odnose i sa SAD, i sa Rusijom, i sa EU, ali nikako ne smijemo da na putu u EU izgubimo našu nezavisnost i naš identitet. Zbog toga smo mi danas u Americi, i zbog toga čitava Crna Gora može i treba da bude ponosna na nas.”

Knežević je napomenuo da ga i narod u dalekom Dalasu prepoznaje i da mnogi građani prilaze da se s njim upoznaju, što je još jedan sjajan prilog činjenici da je on danas i po anketama najpopularniji političar u Crnoj Gori, i da su u Republikanskoj partiji očito dobro procijenili koga iz Crne Gore treba pozvati na tako veliki skup na kojem je govorio i predsjednik SAD-a.

Knežević je pomalo u šali, ali dovoljno ozbiljno, ponovio da će se na sljedećim izborima u Crnoj Gori kandidovati za predsjednika, što je, po autoru ovog osvrta, sasvim očekivano, da ova država najzad dobije na tako važnoj funkciji zaslužnog političara, koji je dosad mnogo puta dokazao i na djelu da mu je Crna Gora najpreča.

Knežević je naglasio da DNP izražava i spremnost da u SAD-u učestvuje u formiranju organizacije “Crna Gora za Trampa”, što je nekim iz političkih kuhinja kod nas i dodatno pomoglo da proključaju.

Tim prije što je naša delegacija u organizaciji “Srbi za Trampa” razgovarala s kongresmenkom Klaudijom Teni, i upoznala je s tragikomičnim stavom vlasti u Crnoj Gori da dominantni srpski jezik i dalje ne može dobiti status službenog, iako njime govori čak 33 posto Srba i još oko 10% Crnogoraca, dakle, jezička ubjedljiva većina od preko 43%. A crnogorskim, kao jedinim službenim, govori oko deset posto građana Crne Gore manje, to jest, 34%.

Naravno, botovima ne odgovara ni podatak da je kongresmenka Teni sa oduševljenjem prihvatila i navedeni predlog i podršku DNP-a, ni to što se Knežević zahvalio na bratskom dočeku predsjedniku organizacije “Srbi za Trampa” Aleksandru Jovičiću, uz razgovore o široj saradnji.

A da ovaj predlog nosi posebnu težinu dokaz je i nepobitna činjenica da u SAD-u živi više od dvjesta hiljada onih koji se izjašnjavaju kao Srbi, a na izborima tas na vagi uvijek ima poseban značaj.

Sve u svemu, dobro je što se delegacija DNP-a na čelu sa Kneževićem već vraća u Crnu Goru, da botovi ne zatraže smještaj na nekoj psihijatrijskoj klinici, jer je tamo ionako sve prebukirano.