On je, na Facebook-u, objavio da je i u SFRJ i Saveznoj Republici Jugoslaviji, kao i u državnoj zajednici sa Srbijom, Crna Gora imala svoju vlast, institucije, identitet i punu političku posebnost.
“Zato je pogrešno i opasno predstavljati 2006. godinu kao trenutak u kojem je Crna Gora „nastala“ ili „oslobođena“. Ne pristajem da zaboravimo vjekove slavnog postojanja Crne Gore i da ih prekrijemo sa Đukanovićevim diskriminatorskim i asimilatorskim projektom privatne države”, istakao je.
Takva politika, kazao je, nije utemeljena na istoriji, već na potrebi da se sopstveni narod odvoji od svog porijekla, vjere, kulturnog i duhovnog prostora.
“Proslava Dana nezavisnosti u pojedinim trenucima pretvarana je u pokušaj političke i ideološke rehabilitacije režima Mila Đukanovića i politike podjela, diskriminacije i asimilacije. Posebno zabrinjava što i danas postoje oni koji bi da obnove istu matricu — da oni određuju ko je „dovoljno“ lojalan Crnoj Gori, a ko nije”, naveo je Zogović.
Patriotizam, naglasio je, ne može i ne smije biti mjeren mržnjom prema svemu srpskom.
“Upravo je takva politika godinama trovala Crnu Goru, dijelila narod i pokušavala da srpstvo predstavi kao nešto tuđe ovoj zemlji. A istina je potpuno drugačija — Srbi su kroz vjekove stvarali, branili i gradili Crnu Goru, ostavljajući nemjerljiv trag u njenoj istoriji i trajanju. Najveća ironija je što se danas kao „najveće patriote“ predstavljaju upravo oni koji su decenijama pustošili državu, pretvarali institucije u partijske filijale i Crnu Goru u privatni posjed. Oni koji su je najviše pljačkali danas bi da drže lekcije o moralu, državi i patriotizmu. Crna Gora nije ničija privatna država. Ona pripada svima podjednako. I onima koji su bili za federaciju sa Srbijom i onima koji su bili za obnovu nezavisnosti. Zato je opasno pokušavati da se tradicionalna Crna Gora, utemeljena na čojstvu, sojstvu i slobodarstvu, zamijeni ideologijom isključivosti i političkih komesara“, naveo je on.
Dodao je da Crna Gora ne smije da zaboravi svoju istoriju niti svoje pretke koji su živote davali za zajedničku državu i zajedničku slobodu.
“Ne smije da zaboravi svoju braću po rodu, niti svoju braću po duhu, sa kojima je vjekovima dijelila jezik, vjeru, kulturu, borbe, pobjede i stradanja”, rekao je Zogović.
Danas, istakao je, kada mnogi pokušavaju da identitet Crne Gore grade isključivo na antisrpstvu i na odricanju od svega što je vjekovima bila, dužnost je svakog časnog čovjeka da kaže da se država ne može graditi na mržnji prema sopstvenim korijenima.
“Treba li da zaboravimo Vučji Do, Fundinu, Grahovac, Carev Laz i Mojkovac — mjesta na kojima su naši preci zajedno ginuli i branili slobodu, i da danas kao glavne simbole državnosti i nezavisnosti slavimo i pamtimo Nasera Keljmendija i Mila Đukanovića? To nije pitanje politike, već pitanje odnosa prema sopstvenoj istoriji, časti i dostojanstvu naroda. Crna Gora ne može graditi budućnost na zaboravu svojih slavnih bitaka, svojih junaka i svojih istorijskih savezništava, niti na pokušaju da se prekine kontinuitet sa sopstvenim identitetom i vrijednostima koje su je vjekovima oblikovale”, kazao je Zogović.
Još jedna Crna Gora postoji u Srbiji, rekao je on, u milionima ljudi koji svoje porijeklo, prezimena, slave i pretke vezuju za Crnu Goru.
“Zato svaka politika koja pokušava da izbriše tu prirodnu i bratsku vezu predstavlja udar i na istoriju i na budućnost. Vrijeđamo svoje pretke ako zaboravimo ko su bili. Vrijeđamo svoju vjeru, kulturu i tradiciju ako se stidimo onoga što smo vjekovima bili. Svoj odnos prema Crnoj Gori pokazivao sam djelima, a ne parolama. Moj patriotizam nikada nije bio, niti će biti, motivisan ličnim interesom ili privilegijama. Moje srpstvo i moje crnogorstvo nikada nijesu bili u sukobu — niti će biti. Naprotiv u punom su i harmoničnom skladu i jedno bez drugog ne znače ama baš ništa. Upravo u tome je suština istinske i tradicionalne Crne Gore. Zato obilježavanje državnosti Crne Gore treba da bude dostojanstveno, pomirljivo i istorijski utemeljeno — u duhu NJegoša, kralja Nikole i svih onih koji su Crnu Goru vidjeli kao državu časti, slobode i bratstva, a ne kao prostor podjela, zaborava i odricanja od samih sebe”, zaključio je Zogović.
