I danas, nakon više od pola vijeka, privlači veliku pažnju slučajnih prolaznika ali je i tema o kojoj pišu i razgovaraju stručnjaci.

Brana Idbar, najgora građevina Jugoslavije

Nazivaju je i promašajem vijeka. Izgrađena je 1959. godine u dolini ispod Prenja. Brana je jedan specifikum za cijeli prostor bivše Jugoslavije. Izgrađena je radi zaustavljanja nanosa rijeke Bašćice, koja je bujična rijeka i koja je nanosila velike taloge u Jablaničko jezero. Prije svega, bio je cilj da se spriječi nanos tih velikih količina taloga. Dakle, nije bio cilj proizvodnja električne energije. Uložen trud ali i mnogo novca na kraju je rezultirao apsolutno ničim.

Kada je izgrađena niko nije mogao da očekuje da će rječica Baščića toliko nadoći da će se voda akumulirati velikom brzinom, sve dok se nije počela prelivati, nakon čega je došlo i do pucanja brane koje je moglo imati katastrofalan ishod. Do toga nije došlo jer se sredinom brane pojavila i danas vidljiva pukotina.

Nedugo nakon toga, da stvar poprimi još bizarnije i tako balkanske slike stvari, mještani su napravili još jedan prolaz kroz branu kroz koji danas vodi glavni put do sela Idbar.

To je jedan poprilično nevjerovatan prizor, kako piše aarhus.ba. Velika brana, visoka više od 30 metara, okružena šumom, a kroz nju mali prolaz i put koji vodi do živopisnog sela Idbara. Betonska neman kako su je nazvali ljudi tog vremena pruža put u selo koje i danas čuva tradiciju tih krajeva.

Svi se sjećaju i prepričavaju 50-te godine

Svi se sjećaju godina kada je građena brana i kada su samo “konjskim putem” iznad građevine imali dodir sa civilizacijom. Bili su odsječeni. Vidi se i neki potočić, kažu da je to rijeka Bašćica koja je ’59. tako nadošla da se prelivala preko tek napravljene brane. Mještani još kažu da su jedino oni znali kako ova rječica zna biti opasna ali niko im nije vjerovao.

Glavni stručnjak koji je vodio projekat bio je inženjer Dušan Milanović, a izvođač radova Željezničko građevinsko preduzeće br. 1 iz Sarajeva, koje prije nije radilo na branama. Tada je postojao i trač da je glavni arhitekta izvršio samoubistvo nakon neuspeha, ali to jednostavno nije istina.

Postojale su naravno i nacionalne podjele nakon svega. Čisto da se začini balkanska tematika cijele priče. Naime, stručnjaci sa prostora Srbije su na neki način stali u odbranu Dušana Milanovića dok su ga drugi, sa područja BiH, krivili što je došlo do ozbiljnih propusta tokom izgradnje brane.