Za svako krivično djelo dobio je po pet godina zatvora, a za povredu dječjih prava tri godine. Time je slučaj zaključen.

Riječ je o jednoj od najstrožih presuda izrečenih u Splitu, a sam slučaj šokirao je javnost.

Okrivljeni je započeo sa nedjelima kada je djevojčici bilo tek pet godina. Silovao je pet godina. U prosjeku jednom nedjeljno, a posljednjeg mjeseca svaka dva dana. Osim prvog čina koji se dogodio u kampu kod Šibenika, sve se zbivalo u porodičnom stanu, sobi i kupatilu. Majka žrtve i supruga okrivljenog teško je bolesna i stanje joj se rapidno pogoršalo.

Kćerki je okrivljeni branio socijalni kontakt, vodio je u školu i dočekivao nakon završetka nastave kako se ne bi družila sa ostalom djecom.

Branio joj je da posjećuje baku i djeda koji žive u istoj zgradi. Danima je nije puštao iz kuće, a kada bi bio nezadovoljan njenim ponašanjem, udarao je po glavi i stomaku. Morala je satima gola da se kupa pred njim u kadi.

Potvrđena presuda

Nepravnosnažnu presudu donijela je u junu 2024. sutkinja Višnja Strinić, koja je sudila i Filipu Zavadlavu. Visoki krivični sud potvrdio je presudu početkom 2025. godine, ali kako je riječ o kazni dugotrajnog zatvora, okrivljeni je imao i mogućnost žalbe Vrhovnom sudu.

Okrivljeni se žalio po više-manje svim žalbenim osnovama, pa i na sankciju koju smatra drakonskom. Naveo je da se radi o izuzetno visokoj kazni koja odudara od uobičajene prakse za ovakva krivična djela. Ali, Vrhovni sud smatra da je Visoki krivični sud pravilno ocijenio olakšavajuće i otežavajuće okolnosti i izrekao primjerenu kaznu.

“Kazna nije prestroga, naročito kada se uzme u obzir da su ovdje utvrđene okolnosti takve da zbir pojedinačno utvrđenih kazni za 267 teških krivičnih djela seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djeteta, te jednog krivičnog djela povrede dječjih prava počinjenih između pete i desete godine života djeteta, iznosi 1.388 godina.

Osim toga, on ne navodi koje su to uobičajene kazne u drugim predmetima u kojima su postojale uporedive okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne s onima koje su utvrđene u ovom predmetu, posebno u odnosu na brojnost počinjenih pojedinačnih krivičnih dela”, navodi Vrhovni sud.

Narcističke crte

Istaknuto je i kako je, odmjeravajući kaznu dugotrajnog zatvora, drugostepeni sud vodio računa o ličnosti počinioca i ukupnosti počinjenih krivičnih djela.

“U strukturi ličnosti optuženog nalaze se narcističke crte koje se ogledaju u nastojanju prikazivanja sebe u najboljem i najpovoljnijem svjjetlu. Optuženi je počinio 267 teških krivičnih dela seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djeteta, te jedno krivično djelo povrede dječjih prava, sve na štetu kćerke između pete i desete godine života.

Tako veliki broj izvršenih teških krivičnih djela mora naći odraz u jedinstvenoj kazni zatvora koja mora biti odgovor na odvratnost i pogibeljnost ponašanja optuženog na štetu vlastitog djeteta, koje mu je gotovo u potpunosti bilo prepušteno na brigu jer je majka nepokretna”, stoji u presudi.

Pravdao se vaspitnim mjerama

Optuženi je žalbom pokušao da postupke prema žrtvi prikaže kao vaspitne mjere i roditeljsku brigu, a dugotrajno kupanje opravda opsesivno-kompulzivnim poremećajem te time otkloni svoju krivičnu odgovornost.

“Međutim, iz svih izvedenih dokaza nesporno proizilazi da nije riječ o roditeljskoj brizi, nego o grubom, i to seksualnom, psihičkom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju žrtve. Osim toga, sprovedenim psihijatrijskim vještačenjem potpuno je otklonjeno postojanje obilejžja opsesivno-kompulzivnog poremećaja kod optuženog”, zaključilo je vijeće Vrhovnog suda kojim je predsjedavao sudija Damir Kos, prenosi Telegraf.rs.