Skromnost i velikodušnost epiteti su koji najbolje opisuju Srđana, policajaca koji dane svog godišnjeg odmora godinama unazad posvećuje djeci – malim herojima. Vožnjom bicikla prikuplja novac za djecu kojoj je to neophodno na njihovom putu borbe.
Biciklizam, koji mu je hobi, Srđan je pretvorio u životnu misiju humanosti, a kako kaže u razgovoru za “Nezavisne novine”, na bicikl sjeda i kreće kad god mu se ukaže prilika.
“Uglavnom koristim godišnji odmor za te vožnje, jer tada mogu da se potpuno posvetim cilju. Do sada sam imao šest vožnji, od kojih je najduža bila ona za Hilandar, koju sam vozio zajedno sa kolegom Pericom Kuzmanom i još dvojicom saputnika iz Srbije. Na tom putu smo jedni drugima bili velika podrška, i upravo u toj zajedničkoj snazi leži ljepota svega što radimo”, priča nam Božić.
Njegov cilj je da svojom vožnjom motiviše ljude velikog srca da doniraju sredstva putem SMS humanitarnih poruka onima koji se hrabro bore, pa je tako do sada na dva točka prešao hiljade kilometara za Nađu, Kostu, Marka, Ilianu, Vukana, Boška i brojne druge male heroje.
Iako ne želi pažnju, ljudi prepoznaju njegovu humanost. Snagu da istraje, ma koliko bilo teško, pronalazi upravo u onima za koje vozi.
“Samo pomislim koliko je teško tom malom biću zbog kojeg vozim. Tada sve padne u drugi plan. Vjetar u leđa mi je svaki put kada vozač stane, pruži ruku, pozdravi, ili kada mi neko napiše poruku podrške. Ali najviše me dirne kada ljudi koji me sretnu ili vide objave izvrše uplatu za pomoć tom djetetu. To mi je najveća potvrda da radim pravu stvar”, kaže Srđan za “Nezavisne novine”.
Osim s punim srcem, s putovanja se ovaj policajac često vrati i sa punim rukama. Tačnije, često u znak zahvalnosti od mališana kojima pomaže dobije crteže koji su mu, kako kaže, izuzetno vrijedni pokloni.
Više od svega mu, kako kaže, znači osjećaj da je upravo možda zahvaljujući njegovoj vožnji neko dijete dobilo podršku koja mu je prijeko potrebna.
“Kada vidim da su ljudi reagovali, poslali poruku, uplatili pomoć – tada znam da sve ima smisla. Posebno mi ostaju u srcu susreti sa djecom kojima je pomoć bila namijenjena – njihov osmijeh, crtež ili samo to što znam da smo makar malo olakšali njihovu borbu, to me pokreće i daje snagu da idem dalje”, priča on.
Iako u vremenu sebičnosti, Srđan rado žrtvuje svoje vrijeme za druge, u svojoj humanoj misiji, kao i spremnosti njegovih prijatelja da sa njim krenu na duge puteve, on ne vidi razlog za hvalu, a to najbolje pokazuje jedna od poruka koje je svojevremeno ostavio na svom profilu na društvenim mrežama: “Mi smo samo obični ljudi koji su pokušali da pomognu na svoj način.”
I dok se sprema za nove staze, ciljevi ostaju isti, kao i poruka koja prati svaku njegovu vožnju, a koju Srđan upućuje svima koji ga prate: “Pošalji poruku i pomozi.”
