Konačan rezutlat samo djelimično otkriva šta se sve dešavalo na parketu Arene u Rigi, na kome će “orlovi” igrati i sledeću utakmicu.
Uoči meča stigla je vijest da povrijeđeni Tristan Vukčević ne može da igra, pa se tako pridružio kapitenu Bogdanu Bogdanoviću na listi onih koji nisu ni prijavljeni za derbi sa Turskom. Poluvrijeme je dočekano sa samo devet košarkaša u rotaciji, jer je Aleksa Avramović izgleda nezgodno doskočio i morao prevremeno u svlačionicu. Nije se više vraćao…
Ali, kako kaže stara mudrost, “boj ne bije svjetlo oružje, već boj bije srce u junaka”. Junački su zaigrali naši, i to protiv dosad najbolje ekipe Evrobasketa.
Predvodio ju je, očekivano, Alperen Šengun, koji je umalo do poluvremena stigao do tripl-dabla (12 poena, osam skokova, sedam asistencija). Blistao je Šejn Larkin, koji je zatrpavao koš Srbije nestvarnim šutevima. Osman je “priskakao” kad je bilo potrebno, pa je početno vođstvo “orlova” od 9:3 poslije tajmauta Ergina Ataman “pregaženo” serijom od 12:2. I, od tad je dugo, skoro čitavo poluvrijeme, Turska bila ta koja je djelovala kao neko ko se “pita”.
Ali, otpisati Srbe u košarci nije baš mudro.
Uz ofanzivno “probuđenog” Jokića sredinom druge dionice (dotad je uglavnom briljirao u odbrani, a pokušavao da što bolje razigra kolege iz reprezentacije), uz izvrsnu realizaciju “unturašnjeg” šuta kad je već onaj spoljni prilično zaostajao za turskim, uz odličnog Petruševa, ali i konačno razigranu timsku igru u napadu (do sedmog minuta nije bilo nijedne zabeležene asistencije Srba!), ne samo da se uzvratio udarac, već su polako počinjali da se naziru periodi srpske dominacije.
Ali…
Da nije bilo Avramovićeve povrede, vjerovatno se ne bi tako lako desilo ono što je počelo da se dešava u trećoj dionici, a to je nevjerovatan turski rafal sa distance – i to takav da se od 51:46 za Srbe, došlo do 64:70. Tu seriju režirala je nestvarna preciznost Atamanove ekipe sa distance i, do tog momenta, čak 15 datih trojki iz 25 pokušaja.
Pa opet, uz izvrsne minijature Marinkovića, uz svestran doprinos Nikole Jovića, a veteranski doprinos njegovog prezimenjaka Stefana, naši su “držali korak” sa rivalom, iako je rotacija bila dodatno skraćena kada je Vasilije Micić dobio udarac po oku.
Sa osmoricom u rotaciji, zaigralo se – muški.
Na šuterska “ludila” rivala odgovorilo se srpskom odbranom. Jokićeve “brze ruke” su spriječavale dodavanje, a na momente je i on sam prodirao kao bek i zakucavao. Na prodore suparnika, odgovarala je sjajna timska odbrana i kolektivni napad. To je i izazvalo euforiju posle “krađe” Stefana Jovića i zakucavanja Dobrića za 83:79, ali svima u Riga areni je bilo jasno da ništa nije gotovo jer je preostalo pet i po minuta.
A u njima je bilo svega i svačega, i to na onaj sportsko-dramatičan način. Hvatali su se za glavu i na srpskoj klupi, i na turskoj gdje je sjedio legendarni Hidajet Turkoglu, jer su i jedni i drugi čas briljiriali u napadu, čas odličnom odbranom dovodili do očaja one druge. Srbija je, međutim, propustila lijepu priliku da u 36. minutu ode na +6, no kada je Nikola Jović promašio zicer, krenula je turska serija koja joj je, uz naprasno veliku dominaciju u skokovima, donijela vođstvo. Ono je mijenjalo vlasnika sve do poslednjeg minuta, u kome je na +1 za rivala, Gudurić izgubio loptu, potom faulirao Larkina koji je donio +3 svojoj ekipi sa penala. Pešićev tajmaut nije donio produžetak, jer šut za tri poena Nikole Jokića nije bio dobar.
Zato će Turska sa prvog mjesta u grupi igrati protiv Švedske u osmini finala, a Srbija, poslije prvog poraza, kao drugoplasirana morati na Fince.











