Bio je sjajan fudbaler, ali je sa 26 godina obolio od hepatitisa B, te je završio karijeru. Prije tri godine objavio je da je prebolio hepatitis B, a pretrage koje je obavio krajem jula 2023. pokazale su kako u njegovoj krvi više nije bilo virusa koji uzrokuje hepatitis B.

Gudelj je rođen 21. septembra 1960. godine u Imotskom, a odrastao je u Zmijavcima. Fudbal je počeo igrati u Mračaju iz Runovića, a u Hajduk je stigao kao pionir 1975. godine na preporuku Andrije Ankovića, tadašnjeg šefa omladinskog pogona splitskog kluba. Već godinu kasnije Josip Duvančić priključio ga je prvoj ekipi. Za seniore je debitovao na Trofeju Marjana 1977. godine, a prvi pogodak postigao je godinu kasnije protiv Budućnosti.

Cijelu seniorsku igračku karijeru proveo je u Hajduku. Za ekipu iz Splita je odigrao 362 utakmice i postigao 93 gola, iako mu je karijera završila kada je imao samo 26 godina. Bio je svestran igrač, igrao je na više pozicija u odbrani i veznom redu, a najveći dio karijere proveo je kao vezni igrač.

Imao je tek 26 godina i nalazio se na vrhuncu karijere. Pokušavao se vratiti treninzima, no zdravstveno stanje to mu nije omogućilo. U kasnijim intervjuima govorio je i o izolaciji koju je doživio nakon dijagnoze. Ispričao je da su ga pojedini ljudi izbjegavali, prelazili na drugu stranu ulice ili mu nisu željeli pružiti ruku zbog straha od zaraze.

Borba s virusom trajala je decenijama. U ljeto 2023. godine, punih 37 godina nakon dijagnoze, stigli su nalazi KBC-a Split prema kojima je Gudeljev HBsAg bio negativan, kao i PCR HBV DNA. Hrvatsko društvo za bolesti jetre Hepatos objavilo je da nalazi upućuju na preboljenu infekciju hepatitisom B, što je kod takvih slučajeva rijedak, ali moguć ishod.

Prestanak igranja nije značio i Gudeljev odlazak iz fudbala. S nepunih 27 godina postao je trener olimpijske reprezentacije Jugoslavije. Kasnije je vodio Primorac iz Stobreča, koji je uveo u Prvu ligu, Zadar, austrijski Vorvarts i Dubrovnik.

Radio je i u Hrvatskom nogometnom savezu kao instruktor za Dalmaciju i selektor mlađih reprezentacija, među ostalim U-16 i U-17 selekcija, a vodio je i hrvatsku U-21 reprezentaciju. Toekom sezone 2005/06. bio je trener prve ekiipe Hajduka. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i stekao zvanje profesora kineziologije.

Njegovo iskustvo s bolešću kasnije je postalo važan dio javnog djelovanja. Hepatos ga je imenovao prvim hrvatskim ambasadorom hepatitisa, a godinama je učestvovao u akcijama kojima se ukazivalo na važnost testiranja i liječenja virusnih hepatitisa.

O njegovom životu i karijeri Blaž Duplančić napisao je knjigu Hajdučka priča, dok je Tomislav Žaja snimio dokumentarni film Ivanova igra. Film je prikazivan na međunarodnim festivalima i UEFA TV-u te je osvojio nagradu za najbolji sportski dokumentarac na Austria International Film Festivalu.

Gudeljev privatni život takođe je obilježila teška tragedija. Njegova supruga Mirjana preminula je 2015. godine u dobi od samo 45 godina nakon teške bolesti. Gudelj je tada govorio da mu je bila najveća podrška i u najtežim godinama nakon prekida karijere. Imali su dvije kćerke, Ivanu i Đanu.

Ivan Gudelj ostao je vezan uz Hajduk i nakon završetka profesionalnog rada u fudbalu, učestvovao je u klupskim događajima, okupljanjima veterana i radu s mladima. Za splitski klub ostao je jedan od najvažnijih igrača generacije s kraja 1970-ih i prve polovine 1980-ih, čija je karijera završila u trenutku kada je bio na putu prema najvećim evropskim klubovima.