U Domu Radovića, na Cetinju, veliko slavlje nakon još jednog odličja.
“Mnogo se radujemo. Ovo je svježe, prije par sati. Svjesni jesmo, ali treba od neke tuge, suza koje smo pustili, treba sad to da izađe, sva ona sreća, sva ona radost koju mi stvarno, naravno za naše dijete, i osjećamo”, kaže majka.
“Naravno, ponosan sam na njega, ponosan na medalju. Ja mislim da je ponosna i Crna Gora i grad i svi mi. Ovo je veliki rezultat i jedan od najvećih, svakako, u sportu u Crnoj Gori”, ističe Filipov otac.
Iako nisu mogli da budu sa Filipom na Tajlandu, njegovoj porodici posebno je značajno što su odlučujući meč na Svjetskom prvenstvu mogli da prate uživo na javnom servisu.
“More, čestitki, more, more pozdrava. Nismo mogli jednostavno ni da se javljamo na telefon, koliko je ljudi pratilo. I naravno, da ne zaboravim, veliko hvala Televiziji Crne Gore što je prenosila. Mislim da je to bio pravi, pravi pogodak. Ovo je bio jedan, jako smo zahvalni, veliki iskorak, da ljudi vide što ti naši sportisti prolaze, kroz što sve oni prolaze”,dodaje otac.
Zlatnu medalju su, kaže njegova majka, očekivali i poručuje da će nastaviti da ga podržavaju u nastavku karijere.
” Iza nas zadnja godina dana, šest velikih turnira koje isto ovako i preživljavamo i doživljavamo. Tako da, negdje u dubini duše, voljeli bismo da i on malo, možda, osjeti taj svoj lijepi trenutak života i sve ove uspjehe koje je ostvario”m, zaključuje majka.










