Lopta može da očitava podatke 500 puta u sekundi, te će pomoći sudijama u donošenju odluka pri otkrivanju ofsajda.

Pravilo o ofsajdu prvi put je uvedeno 1863. godine, ali se od tada više puta mijenjalo sa evolucijom fudbala.

Bilo je zabranjeno da igrač bude ispred saigrača koji dodaje loptu, bez obzira na poziciju protivnika.

Poslije tri godine je promijenjeno i uslov da primite loptu u skladu sa pravilima bio je da između vas i protivničkog gola stoji najmanje tri rivala, među kojima je i protivnički golman.

Već 1925. došlo je do nove izmjene, a broj igrača ispred kojih napadač ne smije da bude smanjen je na dva.

Modernizacijom fudbala i težnjom za većim brojem golova ofsajd je 1990. dobio novi oblik – odbrambeni igrači više nisu morali da budu bliži golu od napadača, već je dovoljno da budu u liniji sa njima kako bi postigli regularan pogodak.

Neizbježan dio odbrambene taktike mnogih timova postalo je i pravljenje takozvanih ofsajd zamki, koje ljubitelji fudbala mogu da vide u situacijama kada defanzivci namjerno i koordinisano istupe ka protivničkom golu i ostave napadače iza njihovih leđa – u ofsajdu.