Jednom prilikom Lepa Brena govorila je o njemu vrlo emotivno.

“Boba i ja nismo htjeli da on spava po hotelima, nego da spava kod nas kući. On ustaje jako rano. Mi ustajemo oko sedam – osam da ispratimo djecu u školu, a on ustane opet ranije”, prisjetila se jednom prilikom.

“I moja kafa je stajala gore, jer smo je držali na toj najvišoj polici. I ja jedno jutro ustanem, vidim on sjedi, puši i skoro je zaspao u dnevnom boravku. Ja kažem: “Pa, Kemice, gdje ti je kafa?”. A on će: “Pa što si je stavila gore? Nemam stolicu da se popnem gore, ne mogu da uzmem kafu”, ispričala je Lepa Brena u esmisiji “Konačno petak” na BHRT-u.

Posljednjih dana života Kemal se borio sa pneumonijom i sepsom koje su nastale kao komplikacije nakon transplantacije bubrega.

Iako su ljekarski saveti bili strogi, Monteno do poslednjeg daha nije odustajao od svojih rituala – kafe, cigareta i muzike. Ti detalji i danas svjedoče o njegovom neukrotivom duhu i načinu na koji je živio do samog kraja.

Samo dva mjeseca prije smrti, Monteno je prošao kroz složenu operaciju transplantacije bubrega, za koju se pripremao pune tri godine. Početni optimizam ubrzo je zamijenio izuzetno težak postoperativni period, a krajem decembra 2014. godine ponovo je hospitalizovan zbog visoke temperature i pogoršanog zdravstvenog stanja.

Ljekari su kasnije otkrili potresan detalj koji simbolično opisuje njegov životni stil – u trenutku smrti, Kemal je u ruci držao nezapaljenu cigaretu. Ta cigareta bila je odraz njegove strasti i navike koja ga je pratila kroz veći dio života, a koje se nije odrekao ni u najtežim trenucima.

Monteno je bio poznat po svom specifičnom humoru i ironiji, čak i kada je govorio o svom narušenom zdravlju. Iako bi mnogi na njegovom mjestu odustali od poroka, on je na ljekarske zabrane gledao sa dozom prkosa.

“Prema onome što su mi doktori rekli, ja ništa ne bih smio. Ni da živim. Ne smijem slatko zbog šećera, ne smijem slano zbog bubrega, voće ne smijem zbog kalijuma… Ne smijem ni običnu vodu da pijem”, govorio je pjevač.

Ni odlazak na dijalizu u Zagreb nije ga sprječavao da zadrži svoje navike. Doktori su se čudili kada bi pored njega vidjeli kutiju cigareta.

“Odem na dijalizu u Zagreb, stavim kutiju cigareta pored sebe, doktori pitaju: ‘Šta je to?’, a ja kažem – cigarete. Čude se, jer ja normalno pušim. I pijem kafu. Kod nas kafa bez cigarete ne ide”, pričao je Kemal uz osmijeh.

Njegove posljednje godine obilježila je borba, ali i nevjerovatna volja za životom. Često je isticao sliku koja ga je najbolje opisivala: “Jedna ruka priključena na infuziju, u drugoj kafa i cigareta.”

Za njega to nije bio puki bunt, već ritual koji je čuvao njegov identitet i svakodnevicu koju nije želio da prepušti bolesti. Čak i dok je ležao u bolničkoj sobi okružen aparatima, Monteno je pravio planove za nove nastupe, koncerte u Zagrebu i festival u Splitu, a iza sebe je ostavio brojne hitove.

Iza sebe je ostavio neutješnu porodicu – suprugu Branku, sa kojom je dijelio više od pola vijeka ljubavi, kćerku Adrijanu, sina Đanija, kao i unuke Loru i Laru. Za Branku Monteno, taj decembar i januar donijeli su najtežu vijest u životu – gubitak životnog partnera.