Za svoju ulogu u ovom filmu, De Niro je dobio drugu nominaciju za najboljeg glumca na dodjeli Oskara 1977, nakon što je osvojio svoju prvu zlatnu statuetu u ovoj kategoriji za “Kum II” 1975. godine.
Radnja filma prati mentalno nestabilnog veterana Vijetnamskog rata koji pada u nasilne halucinacije dok radi kao taksista u Njujorku.
Film ostaje jedno od najpoznatijih De Nirovih djela, jer je on na divan način otjelotvorio duboko poremećenog antiheroja. Uz njega, u filmu igraju i Džodi Foster, Sibil Šepard i Albert Bruks.
Kako prenosi “ScreenRant”, De Niro je u intervjuu za “GQ” otkrio da je frizura “mohavk”, koju je njegov lik imao za dio filma, za njega bio pravi fizički izazov, ali da je na kraju poslužila liku. Ovaj izgled zahtijevao je precizan proces primjene, a De Niru je u tome pomogao nagrađivani šminker Dik Smit. Smit je koristio kapu od lateksa da stvori iluziju, koja je ograničila De Nirovo kretanje, ali je istovremeno pojačala krutost i uznemirujući karakter Travisa.
“Mohavk… Marti i ja smo sreli prijatelja iz komšiluka koji je bio u vojsci. Pokazao nam je sliku svoje ekipe, a jedan od njih je imao mohavk, ili možda čak i više njih. Pa smo rekli, to je zanimljiva ideja, hajde da pokušamo da uradimo tako nešto.
U to vrijeme je trebalo da snimam “Posljednji tajkun” sa Eliom Kazanom. Razgovarali smo o tome šta možemo da uradimo, jer bi pravi mohavk bio odličan. I tako sam rekao, hajde da razgovaramo sa Dikom Smitom, koji je u to vrijeme bio veliki šminker i radio na ‘Kumu I’ i ‘Kumu II’. Uradili smo test i uspjelo je. Stavili su mi kapu od lateksa na glavu i napravili mohavk na njoj. Zatim je razduvao kroz malu spravu nešto poput čekinja brade na ostatku moje glave, i uspjelo je.
Jedina stvar je bila da je lateks na vratu značio da moram da ostanem uspravan cijeli dan ili kad god smo snimali sa njim jer nisam želio da se skine ili bismo morali da ponovo stavimo kapu. I tako sam imao ukočenost u vratu, što sam mislio da je dobro za lik i scene koje sam snimao, tako da je to pomoglo”, objasnio je De Niro, prenosi “B92”.
