Rođen je 1. novembra 1952. godine u Čačku, a najveći dio svog života, posvetio je muzici kojom je počeo da se bavi još kao tinejdžer.
Sedamdesetih godina bio je član brojnih čačanskih i beogradskih pop i rok grupa, kao što su „Zajedno“, „Suncokret“ i „Rani mraz“ (sa Đorđem Balaševićem).
Bendovi su uglavnom nastupali u Čačku i okolnim mjestima. Prvi put su svirali u školi, a na repertoaru su bile popularne rok pjesme tog vremena. Nakon toga je pjevao i svirao u bendovima „Dečaci sa Morave“, „Vesnici ljubavi“, „Safiri“ i „Čačanski plemići“.
U bendu „Poslednji ostatak romantičnog sveta“ (PORS) svirao je i pjevao sa Radomirom Mihajlovićem Točkom koji je kasnije postao popularan kao frontmen benda „Smak“.
Tri godine su se finansirali tako što su pljačkali bogate kuće, te tim novcem kupovali instrumente. Kada su ih uhvatili, prebačeni su u istražni zatvor, gdje je Bora proveo sedam dana.
Poslije toga je izbačen iz gimnazije, a sud je donio odluku da ga oslobodi pod određenim uslovima. Kako bi ga udaljili od lošeg društva, roditelji su 1970. godine odlučili da se presele u Beograd.
Tu je upisao V beogradsku gimnaziju, a potom i Pravni fakultet. Nakon dvije godine je shvatio da ta profesija nije za njega, pa je pokušao da upiše Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Pošto nije primljen na glumu, upisao je pozorišnu organizaciju na FDU.
„Riblja čorba“ i najveći hitovi
Bend „Riblja čorba“ osnovan je 1978. godine i smatra se jednim od najznačajnijih rok bendova s ovih prostora, a Bora je zbog provokativnih i društveno-orijentisanih tekstova postao jedan od najkontroverznijih muzičara u Jugoslaviji.
Grupa je za kratko vrijeme postala vrlo popularna na prostoru bivše Jugoslavije. Po izdanju albuma „Koza nostra“, 1990. godine, bio je optužen za vrijeđanje radničke klase Jugoslavije, ali su optužbe odbačene.
Jedna od prvih pjesama koja je stekla veliku popularnost jeste „Rokenrol za kućni savjet“ iz 1979. godine, a na debi albumu „Kost u grlu“ našao se i hit „Ostani đubre do kraja“.
Zanimljivo je da je tu pjesmu posvetio manekenki Biljani Nevajdi, koju je ugledao na jednom događaju u Beogradu. Deset dana nakon prvog susreta, sreli su se u Splitu, a ubrzo otpočeli i vezu koja je trajala šest mjeseci.
Međutim, ona je poslije toga donijela odluku da raskine, našla je drugog partnera, odselila se u Sarajevo i započela novi život, piše „Stil“.
Bora je bio toliko povrijeđen zbog toga da joj je posvetio nekoliko pjesama, od kojih je najpoznatija „Ostani đubre do kraja“.
Nakon kraće pauze zbog vojnog roka, grupa se ponovo nalazi u punom sastavu i 1981. godine objavljuju hit „Ostaću slobodan“, a pjesma „Dva dinara druže“ je prva sa kojom se „Riblja čorba“ našla na Hitu 202.
Kompozitor i muzičar Srđan Marjanović je jednom prilikom ispričao i zanimljivost za pjesmu „Dva dinara, druže“.
„On se sjurio u toalet u Šumatovcu jer je htio da plače zbog djevojke koja ga je ostavila, a bilo ga je sramota da to radi u punom Šumatovcu. Bile su tu kolege i muzičari. On je dotrčao do toaleta i htio što brže da uđe. Žena koja naplaćuje ga je zaustavila i rekla mu: ‘Stani, dva dinara druže’. On je onda rekao: ‘A, koliko košta da plačem?’“, rekao je Marjanović u emisiji „Usijanje“.
Na trećem albumu iz iste godine, našle su se stvari poput „Pekar, lekar, apotekar“, „Na Zapadu ništa novo“, „Volim, volim žene“…
Sredinom i krajem osamdesetih uspevaju da osiguraju svoje mjesto kao jedan od nekoliko najpopularnijih bendova u Jugoslaviji, a uslijedili su hitovi „Kad padne noć“, „Avionu slomiću ti krila“, „Ja je gledam kako spava“, „Gde si u ovom gluvom hotelu“…
Devedeste godine obilježile su uspješan rad grupe, te su povrh loših političkih uslova uspjeli da opstanu, zahvaljujući numerama „Kad sam bio mlad“, „Zelena trava doma mog“, „Gastrabajerska pesma“…
„Riblja čorba“ 2001. godine objavljuje album „Pišanje uz vetar“ na kome se našao veliki hit „Ljubav ovde više ne stanuje“, a nakon ovog albuma Bora nastavlja sa tužnim ljubavnim pjesmama poput „Ljubav ovde više ne stanuje“, koje su inspirisane njegovim događajima iz privatnog života.
Jedan od najvećih hitova „Riblje čorbe“ je i „Pogledaj dom svoj, anđele“. Pjesma je objavljena na albumu „Istina“ i izabrana je za pjesmu decenije u periodu od 1980. do 1990 godine. Bora Đorđević je svojevremeno otkrio i kako je ova numera nastala.
„Jako sam je dugo pisao kako bih bio sasvim zadovoljan svakom riječju. I onda je pjesma imala svoj život. Na svakom mjestu različito zvuči – kada je bend svira, kada je pjeva hor i svira simfonijski orkestar, različito zvuči u razrušenom Vukovaru, gdje su u publici bila samo djeca, različito zvuči u Štrpcu na Kosovu i Metohiji“, rekao je on u emisiji „Dok anđeli spavaju“, prenosi „Politika“.
Đorđević je tada ispričao i situaciju sa koncerta u Štrpcu kada je, po završetku nastupa, otišao u garderobu da se presvuče i tada mu je prišla jedna Francuskinja.
„Nikada nisam vidjela narod koji se smije i plače istovremeno“, rekla je ona na šta joj je Bora odgovorio: „Nećeš ni vidjeti. Nećeš ni razumjeti taj narod“.
Istakao je da je doživio i emotivan trenutak na željezničkoj stanici u Beču, kada mu je hor Prvog srpskog pevačkog društva otpjevao „Pogledaj dom svoj anđele“.
„To je bila potpuno nestvarna situacija. Na praznom peronu, stojim, gledam i plačem – slušam kako oni kao anđeli pjevaju. To je bio prvi put u istoriji austrijskih željeznica da voz kasni u polasku, jer kada se pjesma završila, pustili su da voz krene“, ispričao je on.
Mnogi su mu predlagali i da ovaj hit postane zvanična srpska himna.
Pjesma „Pogledaj dom svoj anđele“ predstavlja kritiku društva i svijeta, a pjevač se obraća „anđelima“ koji ne žele da vide strašne stvari koje se dešavaju oko njih. On ih poziva da postanu „anđeli osvete“, a pjesma nosi naziv po istoimenom romanu Tomasa Vulfa koji je u djelu opisao godine američke krize.
Ljubavni život
Roker je imao tri braka, bio je oženjen Draganom Đorđević, sa kojom ima sina Borisa, a sa njima je živjela i Tamara, Draganina ćerka iz prethodnog braka.
Bora i Dragana su se sporazumno razveli 5. februara 2007, a on joj je ostavio stan u kojem su živjeli. Prema pisanju medija, Dragana Đorđević je izvršila samoubistvo 23. marta 2007, a ovu informaciju roker nikada nije javno potvrdio.
Dragana Đorđević je nađena mrtva u svom stanu u Beogradskoj ulici 27. marta 2007. Uzrok njene smrti je predoziranje antidepresivima, zbog čega je policija došla do zaključka da je izvršila samoubistvo. Bora je u jednom emisiji, na voditeljkinu konstataciju da mu je supruga izvršila samoubistvo, rekao: „Ona se nije ubila, samo je pretjerala…“
Pričalo se da Dragana nije mogla da preboli razvod od Bore i njegovu 28 godina mlađu partnerku sa kojom se vjenčao 2009. godine i kojoj je posvetio album „Minut sa njom“.
Dragana i Bora Đorđević u braku su bili 25 godina. On se u nju zagledao još kao tinejdžer, u Petoj beogradskoj gimnaziji, ali ona tada nije obraćala pažnju na njega.
Kada se vratio iz vojske, u vrijeme snimanja drugog „Čorbinog“ albuma „Pokvarena mašta i prljave strasti“, Bora je ponovo sreo Draganu. Ona se u to vrijeme razvodila od prvog supruga, sa kojim je dobila ćerku Tamaru.
Čim je brakorazvodna parnica okončana, započeli su vezu. Ubrzo su se vjenčali, ali bez tradicionalnog svadbenog veselja. U braku su dobili sina Borisa.
Bora je često isticao da je ona njegova vječita inspiracija, a hit „Avionu, slomiću ti krila“, po sopstvenom priznanju, napisao je kada je poslije jedne svirke na crnogorskom primorju pratio Draganu na avion za Beograd.
Legendarni roker se 18. novembra 2009. godine oženio po drugi put, 28 godina mlađom Aleksandrom. Vjenčanje je obavljeno na Rudniku, a izabranicu je upoznao tokom turneje po SAD. Nakon četiri godine je i ovaj brak okončan.
Onda je sve iznenadio priznanjem da poslije razvoda nije ostao sam i otkrio da ima novu djevojku, koja živi u Sloveniji.
Muzičar je treću sreću pronašao pored Dubravke Milatović, koja je od njega bila mlađa više od 28 godina, a sa njom je ostao do kraja života.
Mnoge pjesme na posljednjem studijskom albumu „Riblje čorbe“ – „Da tebe nije“, Đorđević je posvetio upravo Dubravki, a na omotu albuma je i njena nacrtana slika.
Bolest i smrt
Bora je, krajem avgusta 2024, primljen u bolnicu u Ljubljani zbog hronične opstruktivne bolesti pluća.
Preminuo je od upale pluća 4. septembra iste godine, a sahranjen je 7. septembra na Gradskom groblju u Čačku.
Nedavno mu je podignut i spomenik, a kako je Bora i želio, na spomeniku se nalaze dvije ukrštene gitare.











