Nova sezona je pred vratima – kakva su tvoja lična očekivanja i gde vidiš Partizan ove godine?

– Nastavak sezone je pred vratima i dočekujem ga veoma pozitivno i motivisano, sa željom da ostvarim nove ciljeve. Moja očekivanja su uvijek visoka, možda čak i previsoka, ali ne i neostvariva. Sa Partizanom želim ponovo da osvojim titulu, kao i Kup i Superkup. Što se mene lično tiče, radiću na stvarima koje su do mene, vjerovati u proces i stalno se poboljšavati, kako u sportskom, tako i u životnom smislu.

Šta je, po tvom mišljenju, najveći izazov koji crno-bijele čeka u ovoj sezoni?

– Dok smo svi zdravi i na okupu, što je najvažnije, mislim da jedina poteškoća, i to možda, može biti opuštanje u smislu svijesti o tome koliko smo jaki kao ekipa. U ostalo ne sumnjam.

Na čemu si najviše radio tokom pauze – fizička sprema, psihološki dio ili igra?

– Što se mene tiče, fizička pauza ne postoji i to je nešto što će mi uvijek biti prioritet. Mnogo vremena sam provodio sa svojim voljenima i pripremao glavu za nastavak sezone.

Imaš li lični cilj koji si sebi zacrtao za ovu godinu?

– Naravno da imam, a najveći od njih je da ostvarim san i po prvi put obučem dres seniorske reprezentacije.

Koliko iskustvo koje si do sada stekao utiče na tvoju ulogu u ekipi – osjećaš li veću odgovornost?

– Vidim da sam tokom vremena provedenog u Partizanu mnogo sazreo, kako lično, tako i igrački, i da sa ulogom koju dobijam dolazi i velika odgovornost, koju želim da opravdam.

Koliko te je odrastanje u porodici koja se bavi ugostiteljstvom oblikovalo kao osobu?

– Sticanje radnih navika i discipline koju taj posao nosi mnogo je uticalo na mene i moj pogled na bavljenje bilo kojim poslom ili sportom. Kao mali sam to mrzio, ali danas sam na svemu tome veoma zahvalan.

Poznato je da si upravo u porodičnom restoranu naučio da kuvaš – koje jelo ti najbolje ide?

– Nisam loš kuvar, moram priznati, a u ekipi sam možda i najbolji. Uglavnom se trudim da spremam hranu za koju mi treba najmanje vremena, a da bude zdrava i ukusna, tako da ne bih mogao ništa posebno da izdvojim.

Da nisi rukometaš, da li bi sebe mogao da zamisliš u ugostiteljstvu?

– Štaviše, ugostiteljstvo mi je pokazalo čime ne bih volio da se bavim. To je posao koji zahtijeva da si 24/7 u njemu i uopšte nije lak. Prije bih volio da budem glumac hahahahah.

Koliko ti porodica znači u trenucima kada stvari na terenu ne idu po planu?

– Veoma sam vezan za svoju porodicu i mnogo mi znače, naročito u trenucima kada ne ide kako bih volio. Uvijek su tu kao podrška i oslonac. To se ne može mjeriti ni sa čim, ali vremenom shvatiš da na kraju te bitke moraš da pobijediš sam sa sobom.

Prije nekoliko mjeseci si rekao da nemaš djevojku – da li se u međuvremenu nešto promijenilo?

– Srećan sam što sam pronašao osobu koju volim i koja mi je uvijek podrška, a to mi daje još veću snagu i motivaciju da ostanem fokusiran.

Koliko je, po tvom mišljenju, teško uskladiti profesionalni sport i emotivni život?

– Mislim da se sve može postići kada se to dovoljno želi i da je emotivni život veoma bitan svakom profesionalnom sportisti.

Naši vaterpolisti su postali evropski prvaci – koliko te ovakvi uspjesi drugih sportista dodatno motivišu?

– Svaki uspjeh naših sportista za mene je praznik. Uliva mi vjeru i dodatnu motivaciju da postignem isto.

Da li ovakve pobede vraćaju vjeru da srpski sport i dalje ima šampionski DNK?

– Srpski sport će, po mom mišljenju, uvijek imati šampionski DNK, a ovakve pobjede nas samo iznova podsjećaju na to.

Može li Partizan da crpi dodatnu energiju iz ovakvih uspjeha srpskog sporta?

– Da se ne lažemo, svako voli da podiže trofeje i osvaja titule, a Partizan pogotovo. Svjesni smo šta Partizan znači za nas i naše navijače i sigurno je da ćemo biti još motivisaniji nakon uspjeha naših sportista.