Otkrio je da se sa Mandom upoznao na Akademiji, gdje su se združili i ostali prijatelji do Mandinog posljednjeg dana.
“Bio sam tu nažalost kada je preminuo. On je imao tu, ne mogu da kažem sreću, ali jeste sreća, jer su svi najbliži njegovi bili oko njega… Njegova bivša supruga, sva njegova djeca, njegova tadašnja supruga, njegov bivši kum Bjela, kao i njegov tadašnji kum, ja. Njegovi najbliži smo bili oko njega kad je preminuo, praktično dok su ga reanimirali taj pogled je još uvijek bio tu, tačno smo vidjeli trenutak kada je otišao. Imao sam utisak da je bio srećan što se to tako desilo, naravno, niko od nas nije bio srećan što je takav glumac i čovjek otišao prerano, ali ako ima neke pravde – otišao je u krugu najvoljenijih na sceni koju je volio najviše od svega”, počeo je priču Nikola Kojo.
Kako kaže, Manda je cijelog sebe dao glumi, što ga je nažalost koštalo i života.
“On je praktično umro od glume, ako se tako može reći. Umro je od svih nedaća te profesije koje ona nosi… Od muke da se skućiš, da zaradiš za stan, za kredite, plus je radio kao upravnik pozorišta, tu se sa svim ljudima iz vlasti koji su morali da mu daju novac, sa građevinskim preduzimačima, radio je i kod Radoša Bajića neprekidno na ‘Selo gori, a baba se češlja’, vodio pozorište, igrao u pozorištu i preminuo na premijeri…”
Praznina koju je Mandić ostavio za sobom ne jenjava ni poslije deset godina.
“Količina nedostajanja kaže da je to tek deset godina, zato što nam mnogo nedostaje svima, naša su druženja bila i na poslu i van posla i njegova specijalnost je bila da ga probudimo u jedan noću i samo mu kažemo ime kafane, a on kaže ‘Dolazim’, takav je bio Mandolina”, sjeća se Kojo.
Njihova saradnja prerasla je u prijateljstvo, a potom i u troduplo kumstvo.
“Zvao me je i ja sam sa radošću to prihvatio. Ne zbog one srpske priče ‘Kumstvo se ne odbija’, nego zato što sam počastvovan da me je jedan takav čovjek i prijatelj pitao da mu budem kum. I dan-danas sam ponosan na tu činjenicu”.
Mandin život bio je posvećen djeci…
Kojo nam je otkrio i neke stvari o Mandi za koje javnost do sada nije znala.
“Manda je puno radio za djecu, ljudi malo znaju, puno humanitarnog u vezi novca, i život mu je bio posvećen djeci, njegovi albumi takođe. U jednom folderu je bio kao dječji glumac, a onda su se desila ‘Lepa sela, lepo gore’ gdje su ljudi počeli da ga doživljavaju kao jako ozbiljnog i velikog glumca, na mjestu koje mu je pripadalo. Sve što je radio poslije toga, svemu se predavao dvjesta posto. Kao i pokojni Glogovac, koji je nažalost isto umro od glume, koji je prevrtao svoju dušu, da bi dao publici”.
Gdje ima dobre glume, ima i zanimljivih anegdota kojih se Nikola ovom prilikom prisjetio.
“Na ‘Lepim selima’, ona scena ‘Hoće l’ koja da ofarba moja’, da se sudarimo, to je bio moj predlog njemu, on se naravno silno obradovao tome, smijao se ko ludak i naravno ostalo je u filmu”.
Kojo i Manda, tandem koji je na sceni prekinut preranim odlaskom glumca, ostaju u sjećanjima svim ljubiteljima filmske umjetnosti.
