Tokom karijere duge više od 50 godina ostavio je neizbrisiv trag u svijetu televizije, režirajući više od 1.000 epizoda i oko 50 pilot-epizoda popularnih serija. Bio je jedan od tvoraca kultnog sitkoma Kafić Uzdravlje (Cheers), a učestvovao je i u stvaranju nekih od najgledanijih humorističkih serija, među kojima su Prijatelji, Frejžer, Vil i Grejs, Teorija velikog praska i Taksi.
Barouz je osvojio 11 Emi nagrada i šest priznanja Udruženja američkih reditelja, uključujući nagradu za životno djelo. Važio je za čovjeka kojem su televizijske kuće povjeravale najvažnije projekte, jer je imao reputaciju autora koji pretvara serije u hitove.
Karijeru je započeo šezdesetih godina u Holivudu, a tokom sedamdesetih radio je na serijama “The Mary Tyler Moore Show”, “The Bob Newhart Show”, “Laverne & Shirley” i “Rhoda”. Poseban uspjeh ostvario je osamdesetih godina kada je, zajedno sa Glenom i Lesom Čarlsom, stvorio seriju “Kafić Uzdravlje”, jednu od najuspješnijih komedija u istoriji američke televizije.
Devedesetih godina bio je među ključnim ljudima iza velikog uspjeha NBC-jevog programa, režirajući epizode serija Prijatelji, Frejžer i Vil i Grejs. Kasnije je radio i na popularnim naslovima kao što su Dva i po muškarca, Teorija velikog praska, Majk i Moli i Dvije djevojke bez kinte.
Kolege su ga opisivale kao majstora komičnog tajminga i reditelja koji je znao kako da iz glumaca izvuče najbolje. Sam Barouz je često govorio da tajnu svog uspjeha duguje poštovanju i dobrom odnosu prema saradnicima.
Porodica je saopštila da je preminuo mirno, okružen najbližima. Iza sebe je ostavio suprugu Debi Iston i četvoro djece.











