Gordanu je ljubav prema filmu prenio otac Branislav Kičić, koji je po zanimanju bio reditelj, a ostaće upamćen po naslovima kao što su “Na Drini ćuprija”, “To sam ja” i “Magnet”.

“Kao dijete sam bio nemiran, pun energije i jedini trenuci kad sam bio miran bili su kada bi mi roditelji pustili neki film da gledam. Otac je imao veliku kolekciju VHS kaseta i pravio je neku vrstu svoje kolekcije filmova. Imao je veliku količinu filmskih klasika i pasionirano je gledao filmove što radi i danas, tako da sam ih i ja još kao mali gledao. U našoj kućnoj filmoteci imali smo djela Kloda Šabrola,  Karpenterov opus, Stenlija Kjubrika, Felinija, Melvila. Bio je to sastavni dio mog odrastanja”, rekao je glumac svojevremeno za domaće medije.

Kičić je ispričao jednom prilikom i da mu je otac bio velika podrška u teškim životnim trenucima.

“Kako da ne. Meni je on vrlo dragocjen saradnik i podrška sa kojim uvijek provjerim sve i kome dam svaki komad i scenario da pročita. Sa mnom je učestvovao u čitanju stotina scenarija za ‘Realnu priču’ i sve vrijeme je bio na snimanju. Drago mi je jer vrijeme i život prolaze i ti neki trenuci koje imate sa ocem koji je pored vas u najvažnijoj stvari koju radite je stvarno fenomenalna”, istakao je svojevremeno Gordan Kičić.