Inače, uskoro će biti objavljena i njena poslednja knjiga “Kao da me ima”, u kojoj su sabrani njeni najbolji tekstovi iz prethodnih tridesetak godina.

O tome kako je nastala knjiga i kako je bilo živjeti i raditi s Rudan, za NIN je govorio njen sin Slaven Hrvatin, koji se inače rijetko pojavljuje u medijima.

Kad joj je početkom 2026. predložio da urade ovakvu knjigu, motiv mu je bio da makar malo skrenu misli s teške bolesti s kojom se već borila dvije godine.

“Još uvijek mi je teško procjeniti kome sam htio skrenuti misli s bolesti, sebi ili njoj. Neko vrijeme sam joj htio predložiti da napravimo kolekciju “Best of Vedrana Rudan”. Oklevao sam jer mi je bilo glupo mami koja prolazi hemioterapije spominjati novi projekt. Ali bilo joj je dosadno stalno odgovarati na pitanja kako se osjeća i koje tretmane prolazi, pa mi je u razgovoru izletjelo: “Imam jednu ideju za knjigu…” Prihvatila je, bacio sam se na posao i zacrtao da želim da vidi barem prvu verziju knjige. Drago mi je da sam uspio i da je bila zadovoljna izborom”, rekao je Hrvatin.

O borbi s neizlječivim rakom, odnosno o onome s čime se suočavala, Rudan je pisala na svom blogu. I u teškim momentima pisanje joj je mnogo značilo.

“Mami je pisanje bilo sve. Kada se razboljela i više nije mogla pisati za radnim stolom, tekstove je pisala u telefonu. Ljude kao što je ona ne možete motivisati da pišu, možete ih jedino spriječiti u tome”, kaže njen sin.

On je otkrio i koji je najbolji savjet koji je dobio od majke.

“Mama kao mama, kroz godine mi je davala puno dobrih savjeta. Ja sam ih kao pravi sin ignorisao. Da sam ih poslušao, bio bih sličniji njoj: srećniji, opušteniji i s nekoliko otkaza. Najbolji savjet koji mi je dala je da u svemu što radim tražim da mi se plati, a ako mi se već plaća, da tražim više. Možda ću ga jednom poslušati”, zaključio je Hrvatin.