“Neke stvari pate, ali kad prođe određeno vrijeme shvatite koliko je nešto bilo dobro i ispravno. Najbitnije je kad ostanete u svoja četiri zida shvatite da li ste vi zadovoljan čovjek ili ne”, kazao je on.

Kad pogleda sebe kao dječaka, smatra da je ostala dječačka radost jer se raduje.

“Život je promjena, mi se mijenjamo, ali konstanta je bezrazložna radost. Volim život. Neke trivijalne stvari me se ne tiču, shvatim koliko sam gubio vrijeme za neke budalaštine, gluposti. Nerviraju nas neke nebitne i običčne stvari, ali kad pogledamo u sebe shvatimo da nešto ima veći smisao”, dodao je on.

Dječja radost je nešto što mene ne pušta, kazao je Slavko.

“Ostalo je da kad neko udari na mene, onda se budi Slavko koji je đavo. U svima nama se nalazi, godinama sam radio na tome da se umiri. Ukoliko neko nepravedno udari na mene, onda se čuvajte. Sad kad razmišljam, nije to loše. U današnje vrijeme sve se mijenja, nekim ljudima morate pokazati zube. Smirio sam svoj temperament, po potrebi palim taj dio sebe i on radi”, rekao je on.

O glumi

“Ja sam završio Filološku gimnaziju i na kraju prve godine mi smo spremali scene, skečeve i imitiacije. Ispostavilo se da se ja dobro u tome snalazim, na drugoj godini ja sam bio zvijezda svake većeri. Ja sam drugarima iz odjeljenja bio hit, a tu su ključnu ulogu odradile moje profesorice, njih pet. One su imale presuudnu ulogu u tome što sam ja danas. Ubijedile su me da moram da upišem Fakultet dramskih umjetnosti i to se ispostavilo tačno. Moje profesorice su mi pomogle da se otkrije taj dar i da danas budem to što jesam”, naveo je Kalezić.

Kako je dodao, zahvalan je jer je  jedna vrsta blagoslova kad vas neko posmatra i bavi se vama.

“Moje profesorice su se mnome bavile i to ne zaboravljam. Uvijek se trudim da ih ne zaboravim i tražim način da ih pomenem”, dodao je.

Kako bi opisao Slavka Kalezića

“Dobar čovjek, ali kad me ljudi pitaju zašto? Zato što ja uvijek mislim dobro. Kad sam sam sa sobom konstantno mislim dobrom, ja sam optimističan i uvijek mislim da postoji rješenje za sve. Uvijek želim dobro drugima.  Na ličnom planu se mnogo toga dešavalo, ali uvijek sam se trudio da mislim dobro. Postoje ljudi sa kojima ne govorim, ja i tim ljudima želim dobro. Ja nikad nikome nisam želio loše. Bilo mi je potrebno dugo vremena da se pomirim s tim da živimo u svijetu koji je prepun zla i loših namjera”, rekao je Slavko.

Uvijek kaže da je karma čudo i ona sve vidi.

“Ako sam se ja o nekom ogriješio svijesno nek se ona pobrine za to. Mene lično nije koštalo što sam drugačiji. Ne kajem se ni zbog čega što sam uradio u životu i kad je karijera u pitanju”, rekao je on.

Ljudi su, kako navodi, skapirali ko je Slavko Kalezić.

“To što radim na sceni nema suštinske veze sa mnom privatno.  Autentičnost i dosljednost i imati svoj stav je nešto što ljudi pamte. Iz ove perspektive je da ono što ljudi cijene kod mene je dosljednost sebi. Rijetko kad sam promijenio svoj stav, moj mir i pakt sa samim sobom je nešto što nema cijenu”, rekao je Kalezić.

Tačno je kad je dodao da Slavko Kalezić ima samopouzdanja.

Naveo je da on nikad nije želio da bude u centru pažnje, već ono što radi na sceni..

“Jesam slavan jer nosim takvo ime Slavko. Želio sam da me ljudi primjećuju dok sam na sceni”, dodao je.

Imam radost koja obasipa ljude i to je nešto što nema cijenu, istakao je.

Opširnije pogledajte u prilogu: