Ljubitelji drama zasnovanih na istinitim događajima imaju dvostruki razlog za zadovoljstvo.
Četvrta sezona popularne serije Branilac počinje sa emitovanjem desetog septembra na Radio-televiziji Srbije, ali umjesto očekivanih šest, gledaoce očekuje čak dvanaest novih epizoda, pošto će se na četvrtu sezonu odmah nadovezati i peta.
Serija nas ponovo vodi u osamdesete godine prošlog vijeka, oživljavajući sudske procese koji su potresali tadašnju javnost, a emitovaće se u novom terminu, utorkom od 21 čas.
Autorka serije, Jelena Svetličić, ističe da Branilac ostaje dosljedan svojoj suštini – prikazu sudbina običnih ljudi koji u jednom trenutku pokleknu i počine zločin. Prema njenim riječima, ključ uspjeha serije leži upravo u toj identifikaciji, jer se bavi ljudima koji nisu rođeni kriminalci.
Kad običan čovjek postane zločinac
Ono što izdvaja Branioca jeste fokus na psihologiji likova i okolnostima koje dovode do tragedije. Umjesto profesionalnih kriminalaca, u centru priča su ljudi iz našeg okruženja, oni za koje bismo na prvi pogled rekli da su uzorni članovi društva.
„Mi smo nekako birali slučajeve gdje ljudi nisu po opredjeljenju kriminalci, nego običan čovjek. To su ljudi koje srećete svakodnevno, za koje biste rekli divni porodični ljudi, normalni ljudi, i tako dalje. Oni posrnu, padnu, slome se“, objašnjava Svetličić.
Okidači za zločin su, kako kaže, vječne ljudske slabosti: ljubomora, novac, posesivnost, pohlepa, ali i bolest. Posebno je naglasila problem mentalnih bolesti, koje su i danas tabu tema.
„Čovjeku je lakše da prizna da ima neku tešku fizičku bolest, ali kad treba da kaže da ima psihičku bolest, onda se nekako toga stide ljudi. Oni to potiskuju, negiraju, njegova okolina to negira i onda ti problemi eskaliraju do najstrašnijih stvari“, istakla je autorka.
Upravo te unutrašnje borbe, koje se dešavaju mnogo prije samog zločina, čine srž svake epizode.
Decenije prolaze, problemi ostaju
Iako nas radnja vraća trideset ili četrdeset godina u prošlost, teme kojima se serija bavi su iznenađujuće aktuelne. Problemi poput nasilja nad ženama ili posljedica nedostatka roditeljske ljubavi, nažalost, nisu nestali protokom vremena. Kako kaže Jelena Svetličić, mijenjaju se okolnosti, ali ljudska priroda ostaje ista.
„Prolaze decenije, a isti problemi ostaju. Možda se sve to nekako malo pomjera, malo više radimo na tome, ali suštinski, svjedoci smo da su i danas to iste ljudske slabosti“, navodi ona.
Upravo ta univerzalnost čini da Branilac nije samo puka rekonstrukcija prošlosti, već i serija koja podstiče na duboko preispitivanje sadašnjosti i sopstvenih postupaka. Gledaoci se često javljaju, istražuju stvarne slučajeve i ulaze još dublje u priče, što potvrđuje da serija ostavlja snažan utisak.
Od prašnjavih predmeta do malih ekrana
Proces stvaranja serije je mukotrpan i zahtijeva ogromno istraživanje. Sve je počelo od knjiga poznatih advokata, ali je tim ubrzo zaronio direktno u arhive advokatskih kancelarija, dolazeći do originalnih sudskih predmeta. Ti dokumenti, koji uključuju i prepiske advokata sa klijentima, daju jedinstven uvid u lične drame aktera.
Svetličić naglašava ogromnu odgovornost koju osjeća cijeli tim, jer se radi o stvarnim ljudskim sudbinama.
„Ovo nije sad ’smislili smo priču, pa ćemo da je ispričamo’. Ovo je zaista velika odgovornost, jer se ovo zaista nekome desilo, ovo je zaista neko preživio“, istakla je ona. Zbog poštovanja prema žrtvama i njihovim porodicama, imena i lokacije događaja su izmijenjeni.
Produkcijski, svaka epizoda je mali film za sebe, sa novim glumcima, lokacijama i scenografijom, a snima se za samo četiri dana. Četvrta sezona snimana je širom Srbije, na lokacijama poput Beograda, Valjeva, Lajkovca, Tare i Zlatara, što dodatno doprinosi autentičnosti prikaza osamdesetih.
