Kako objašnjava, u jednom trenutku bila je i trudnica i porodilja.

Jelena otkriva da je ovo četvrti porođaj ove vrste u “Frontu”, ali prvi slučaj da obje bebe prežive.

Jelena i njen suprug Nenad išli su na proces vantjelesne oplodnje u Leskovac i u decembru prošle godine dobili srećne vijesti – da će postati roditelji blizanaca, dječaka i djevojčice. Termin je bio 17. avgust, ali su bebe, Jovan i Marija, riješile da porane, prenosi Telegraf.rs.

„Početkom aprila krenule su poteškoće u trudnoći, ali brzim intervencijama ljekara uvijek je sve bilo uspješno sanirano. Problem je nastajao zbog grlića materice. Međutim, 17. aprila, u mojoj 22. nedelji, došlo je do obilnog krvarenja i hitno sam iz Zemunske bolnice prebačena u “Narodni front”. Mirovala sam do 30. aprila i dok sam se tuširala osjetila sam jak pritisak. Dječak je bio spreman da izađe napolje i bilo je jasno da će se obaviti porođaj”, započinje svoju životnu ispovijest ova hrabra majka i nastavlja:

„Babice, ljekari i svi ostali su mi bili velika podrška na čelu sa dr Tomislavom Paunovićem. Rodio se Jovan, sa 730 grama težine i 28 centimetara dužine, manji je bio od školskog lenjira. Dobio je ocjenu 4/5. Mene su zbrinuli. Podvezali pupčanik, vratili posteljicu u matericu i uradili serklaž. Jovan je odmah smješten na neonatologiju, gdje je počela borba za njegov život“.

Sve vrijeme je, priča ona, mirovala, a zaposleni u porodilištu, radili sve što je bilo potrebno.

„Bila sam žena koja se porodila, ali je i dalje bila trudna. Porodilja i trudnica, zaista zvuči kao na filmu. Nakon 40 dana, 10. juna, pukao mi je vodenjak i morao je hitan carski rez. Vrijeme je bilo za drugu bebu. Rodila se moja Marija, sa 1.360 grama i 37 centimetara dužine. Jovan je i dalje bio na respiratoru i baš taj dan, kada je stigla njegova bliznakinja, njega su skinuli sa aparata. Bio je pravi junak i borac, koji je, hvala Bogu uspio“, napominje mama Jelena.

Mama Jelena je otkrila i da je Jovan imao krštenje na intezivnoj njezi.

„Došao je jerej Zoran Kerezović, iz crkve Svetih lekara Kozme i Damjana. Čak smo imali i kumu. Jadranku Nedić. Ona je medicinska sestra u Domu zdravlja, a poslije svega što je uradila za Jovu ona je i kuma i prijatelj. Mnoge je ljude zvala i borila se i za mene i za njega“, priča ona.

Kada je Marija napunila mjesec dana, brat Jovan je napustio i intezivnu njegu.

„Ima tu neka veza, povezanost, ništa nije slučajno. Iako sam pomislila da je ovo neka kazna i pitala se šta sam Bogu zgriješila, sada sam sigurna da je ovo najveća nagrada ikada. Moja djeca su preživjela i izborila se. Marija je sa nama kući, a Jovana očekujemo uskoro da nam se pridruži, poslije četiri mjeseca. Da Lakići budu na okupu, jači nego ikada“, ponosna je ova mama.

Suprug Nenad, priča Jelena, bio je drugi borac poslije sina, koji ih je non-stop obilazio i pružao ljubav i pažnju.

„Nenad je poslije posla trčao da vidi djecu, pa mene… Činio sve što je mogao, jer zaista je bila teška borba. Borite se za njih, oni se bore za svoje malene živote, borite se za sebe da budete zdrava majka. Na kraju smo uspjeli da izađemo kao pobjednici“, istakla je ona.