Rečenica “On bez mene ne može ništa” ponekad nije znak bliskosti, već pokazatelj da je jedna osoba preuzela gotovo sve obaveze.

Žena zna gdje su dokumenti, kada partner ima pregled, šta treba kupiti, kome treba čestitati rođendan i šta treba organizovati.

U početku joj možda prija osjećaj da je nezamjenljiva. Ali vremenom može početi da se pita:

“Kako je moguće da baš sve zavisi od mene?”

Kada pomoć postane obaveza

Sve često počinje sitnicama. Partner je zauzet, pa ona nešto uradi umjesto njega. Zatim preuzme još jednu obavezu, pa organizaciju putovanja, račune, komunikaciju sa porodicom ili svakodnevno planiranje.

Svaki zadatak pojedinačno djeluje bezazleno. Problem nastaje kada izuzetak postane pravilo.

Tada žena ne nosi samo fizičke obaveze, već i mentalni teret, stalno razmišljanje o tome šta treba uraditi, kada, kako i šta ne smije da se zaboravi.

Vremenom se mogu pojaviti iscrpljenost, ljutnja i osećaj da sve zavisi upravo od nje.

Pitanje koje vrijedi postaviti

Jedan od načina da shvatite koliko ste preuzeli jeste da zapišete šta ste tokom prethodne nedjelje organizovali, rješavali ili stalno imali na umu.

Za svaku stavku pitajte se:

“Da li je ovo zaista moja odgovornost”

To što nešto možete da uradite ne znači da morate. Ponekad je jednostavnije sve uraditi sam, ali time drugoj osobi oduzimate priliku da preuzme svoj dio odgovornosti.

Ljubav ne znači preuzeti tuđi život

Možete voljeti partnera, a dozvoliti mu da sam rješava svoje obaveze. Možete biti posvećena majka, a imati vreme za sebe. Možete pomagati drugima, a ipak postaviti granice.

Pomoć bi trebalo da bude izbor, a ne obaveza koja se podrazumijeva.

Važno je da imate nešto što pripada samo vama, prijatelje, posao, sport, knjige, putovanja ili hobi.

Vaša vrijednost ne zavisi od broja problema koje možete da riješite.

Briga o sebi nije sebičnost. To je način da u odnosima ostanete osoba sa sopstvenim životom, a ne samo neko ko stalno održava tuđi.