Djetinjstvo 90-ih bilo je stvarno neki drugi svijet. Izašli bismo napolje i nestali na nekoliko sati, a mama je otprilike znala gdje smo. Ako smo joj baš trebali, mogla je da nazvove roditelje prijatelja kod kojeg smo možda bili. Ili čekati da se pojavimo kod kuće.

A slično je bilo i s informacijama. Kad bi roditelji rekli da ćemo od kafe prestati da rastemo ili da će nam žvaka ostati u želucu sedam godina, nismo baš imao gdje da provjerimo govore li istinu.

Danas znamo da su mnoge od tih “činjenica” zapravo bile samo mitovi koji su se godinama prenosili s roditelja na djecu. A ovo su neki od najboljih.

1. “Od kafe nećeš porasti”

Kafa je za odrasle, a ako je piju djeca neće porasti. Barem smo tako slušali.

Ispada da kafa ipak nema takvu moć. Prema Harvard Medical Schoolu, nema dokaza da konzumacija kafe utiče na konačnu visinu. Koliko ćemo porasti prvo zavisi od genetike te zdravlja i ishrane tokom odrastanja.

2. “Ako piškiš u bazenu, voda će promeniti boju”

Ovo je bilo genijalno roditeljsko zastrašivanje.

Navodno se u bazenu nalazi posebna hemikalija koja će istog trenutka ofarbati vodu oko vas i svi će znati šta si uradio.

Problem je samo što takva hemikalija ne postoji.

Ali mora se priznati da je priča bila poprilično djelotvorna. Niko nije htio da rizikuje da se oko njega odjednom pojavi plavi ili crveni krug pred cijelim bazenom.

3. “Čokoladno mlijeko dolazi od smeđih krava”

Bijele krave daju obično mlijeko, smeđe daju čokoladno. Logično, zar ne?

Dobro, možda nije baš svako dijete povjerovalo u ovu priču, ali definitivno se pričala. A kada imate šest godina i nemate internet, nije baš jednostavno dokazati roditeljima da pričaju gluposti.

4. “Ako progutaš košticu lubenice, narašće ti lubenica u stomaku”

Slučajno progutaš košticu i onda sljedećih nekoliko sati ozbiljno razmišljaš o tome šta će se dogoditi s tobom.

Hoće li stvarno nešto početi da raste? I koliko uopšte treba lubenici da naraste?

Naravno da ništa od toga ne može da se dogodi. Ali priča je bila toliko raširena da se gotovo uvek našao neki klinac koji je tvrdio da zna nekoga kome se to “stvarno dogodilo”.

5. “Žvaka ostaje u želucu sedam godina”

Sedam godina. Ne šest, ne osam. Baš sedam.

Istina je da naše tijelo ne može da probavi bazu žvakaće gume, ali ona zbog toga neće godinama živeti u želucu. Proći će kroz probavni sistem kao i druge stvari koje tijelo ne može da probavi.

Ljekar porodične medicine dr Majk Varšavski objasnio je da slučajno progutana žvaka uglavnom nije razlog za brigu. Problemi su mogući ako se proguta velika količina ili zajedno s nekim drugim predmetom, pa gutanje žvakaće gume ipak ne bi trebalo da postane navika.

A zašto su baš svi govorili sedam godina? To očigledno ostaje jedna od većih misterija našeg djetinjstva.

6. “Ne smiješ da upališ svijetlo u kolima dok se vozi”

Digneš ruku prema svjetlu i iz vozačkog sjedala gotovo automatski stiže: “Ugasi to!”.

Mnogi su zbog toga odrasli potpuno uvereni da je vožnja s upaljenim unutrašnjim svjetlom protivzakonita.

Nije. Svjetlo može smetati vozaču, posebno tokom noćne vožnje, pa je sasvim razumljivo zašto su roditelji željeli da bude ugašeno. Ali nije baš bila riječ o tome da će nas policija istog trenutka zaustaviti.

7. “Nemoj da sjediš tako blizu televizora, pokvarićeš oči”

A gdje je to trebalo da sedimo dok gledamo crtaće? Na kauču?!

Djeca 90-ih redovno su sedela gotovo priljubljena uz televizor, a roditelji su ih jednako redovno upozoravali da će tako pokvariti vid.

Oftalmološkinja dr Viki Čen kaže da samo sjedenje preblizu televizoru neće pogoršati vid. Isto tako, čitanje pri slabom svetlu može umoriti oči, ali neće ih trajno oštetiti.

8. “Ako pucketaš prstima, dobićeš artritis”

Još jedno upozorenje koje je gotovo uvijek slijedilo nakon onog poznatog krc-krc.

Međutim, istraživanja nisu pokazala da pucketanje zglobovima uzrokuje artritis.

Harvard Medical School navodi da istraživanja koja su upoređivala ljude koji pucketaju prstima s onima koji to ne rade nisu pronašla vezu s artritisom.

Dakle, možda je roditeljima jednostavno užasno išao na živce taj zvuk. I to možemo da razumemo.

9. “Jeo si? Sad pola sata ne smeš u more”

Ovo je posebno boljelo tokom ljetnjih praznika.

Upravo ste izašli iz mora, na brzinu pojeli sendvič ili sladoled i već krenuli nazad prema vodi, a onda bi stiglo: “Ne možeš, upravo si jeo”. I tako sjedite na peškiru i gledate more dok ne prođe tih famoznih pola sata.

Ideja je bila da tijelo nakon jela usmjerava krv prema probavnom sistemu i da bi zbog toga plivanje moglo biti opasno. Međutim, nema naučnih dokaza da nakon uobičajenog obroka moramo čekati tačno 30 minuta pre ulaska u vodu.

10. “S tetovažom nećeš dobiti posao”

Ovo je malo drugačije od ostalih, jer se ovdje nije promijenilo samo ono što znamo, nego i društvo u kojem živimo.

Tetovaže su se 90-ih puno češće povezivale s buntovnicima, pankerima i svima onima za koje su se roditelji nadali da njihovo dijete neće postati. Zato je jedno od glavnih upozorenja bilo da će tetovaža jednog dana značiti probleme pri traženju posla.