Gojaznost je sve češća dijagnoza, istovremeno i kapija za mnoge druge bolesti, i više od 200 zdravstvenih problema – od kardiovaskularnih, dijabetesa, pa do malignih bolesti.
„Abdominalna gojaznost i struk koji se gubi, ako smo debeli , daje četiri do šest puta veći rizik od pojave neželjenih događaja. Tako da je do 60 odsto povećanja pojava za šlog i infarkt kod tih osoba“, kaže prof. dr Ivana Nedeljković sa Klinike za kardiologiju UKCS.
Prema njenim riječima, postoje jasno definisani kriterijumi kada se vrši uvođenje medikamentozne terapije.
Šef ambulante za gojaznost UKCS, prof. dr Snežana Polovina ističe da je za njihove pacijente važno da nikako sami i nikako na svoju ruku određuju terapiju, a pogotovo da je ne doziraju sami, jer je “gojaznost hronična bolest koja je doživotna i doživotno se i liječi“.
Psihijatar -psihoterapeut sa Klinike za psihijatriju UKCS, dr Jelena Popović predočila je da ima i “situaciju u kojoj pretjerana gojaznost može izazvati psihijatrijske poremećaje i probleme kao što su depresija, poremećaj prilagođavanja, anksioznost“.
Kada promjene loših životnih navika ne pomažu, a sve dijete odnosno medikamentozna terapija ne daju rezultat, kako je navedeno, o trošku države omogućeno je i hirurško liječenje.
Hirurg Klinike za digestivnu hirurgiju UKCS, dr Ognjan Skrobić precizirao je da je najčešća procedura takozvana slim gastrektomija ili sužavanje želuca.
“Slijedi za njom čuveni baj pas, odnosno premoštavanje želudca. Rezultati se vide jako brzo, već poslije nekoiliko mjeseci, posle godinu dolaze do blizu normalne težine, a pacijenti koji su bili na isnulinu, nemaju potrebu da ga uzimaju, hirurgija daje brze i održive rezultate“, objašnjava prof. dr Skrobić.
Načelnica Centra za gojaznost Klinike za endokrinologiju i bolesti metabolizma, prof. dr Mirjana Šumarac Tomanović ukazala je da su oko 20 do 30 odsto gojaznih, od toga 20 odsto ekstremno gojaznih, osobe sa ozbiljnim komorbiditetima.
Stručnjaci poručuju da moramo da mijenjamo društvene sisteme da bismo zdravije živjeli. Treba ograničiti reklamiranje i dostupnost nezdravih proizvoda, jasnije obilježavati i čitati deklaracije na proizvodima, biti fizički aktivniji i napraviti još mnogo drugih koraka kako bismo stali na put pandemiji gojaznosti.
