Gabor Mate objašnjava kako mnogi ljudi, posebno u srednjim godinama, još ne znaju ko su zapravo, i to zbog sukoba između dvije osnovne ljudske potrebe: potrebe za privrženošću i potrebe za autentičnošću.

Naime, dijete se rađa sa potrebom za vezivanjem, što znači da mora da bude povezano sa roditeljima, jer bez toga ne može preživjeti.

Ova potreba ostaje važna kroz cijeli život, jer moramo biti povezani sa društvom i ljudima kako bismo opstali.

Druga ključna potreba koju dete ima je autentičnost, odnosno sposobnost da bude u kontaktu sa svojim emocijama i da ih iskreno izražava, piše Sensa.si.

Međutim, problem nastaje kada ove dvije potrebe nisu usklađene. Ako dijete shvati da će biti odbačeno od roditelja ako bude autentično, ono će potisnuti svoja osjećanja kako bi sačuvalo vezu sa roditeljima.

To se dešava nesvjesno, jer roditelji, često zbog svojih vlastitih nesvesnih problema, ne mogu da pruže podršku djetetovim autentičnim osjećanjima.

Odrasli ljudi koji su prošli kroz ovu dinamiku često postaju otuđeni od svojih pravih emocija.

Iako se na prvi pogled možda čine da vode normalan život, oni nisu u kontaktu sa sopstvenim osjećanjima i teško mogu da odgovore na pitanja poput: „Šta osjećaš?“.

Na kraju, takvi ljudi mogu razviti psihičke ili fizičke probleme, jer su naučili da potiskuju svoja autentična osjećanja kako bi održali veze sa drugima.

Ovaj sukob između potrebe za autentičnošću i vezanošću često se javlja u djetinjstvu, ali njegova posljedica se osjeća tokom cijelog života.