Tog jutra gledao je svoje ruke u čudu, ne shvatajući da je izgubio pamćenje. Ubrzo je završio u bolnici, gdje mu je dijagnostifikovan delirijum s amnezijom.

“Razumijem da si ti majka ovog čovjeka, ali za mene je Erik umro”, rekao je majci, ne znajući ko je ona.

Kad su mu se sjećanja počela vraćati, doživljavao ih je kao uspomene iz tuđeg života. Govorio je da se osjećao kao posjetilac u sopstvenom tijelu, stvarajući sebe iznova.

Lamper smatra da njegova amnezija nije nastala preko noći, već je bila posljedica godina stresa, anksioznosti i životnih promjena. Nakon razvoda i psihičkih problema pokušao je pronaći pomoć kroz hipnoterapiju, koja ga je odvela duboko u vlastitu psihu.

Danas kroz svoju novu predstavu pokušava spojiti prošlost i sadašnjost te ponovo povezati čovjeka kojeg je izgubio – samog sebe.