Gdje je granica izdržljivosti

Doktorka Smit, koja vodi privatnu praksu u engleskom Hempširu i ima milione pratitelja na društvenim mrežama, ističe da emocionalna iscrpljenost nije dijagnoza, već upozoravajući signal da se osoba približava granici izdržljivosti. Opisuje je kao osjećaj težine i nelagode koji se javlja već ujutro, kada zadaci koji su se prije obavljali automatski postaju iscrpljujući. Često se javlja i pad koncentracije, što otežava donošenje i najmanjih odluka.

Emocionalna iscrpljenost često je prvi korak prema izgaranju, stanju fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti koje je prepoznala i Svjetska zdravstvena organizacija. U toj fazi, kaže psihološkinja, ljudi sve češće izbjegavaju obaveze, odgađaju zadatke i osjećaju snažan poriv za bijegom od svakodnevice. Obaveze se gomilaju, a istovremeno se javlja potreba za otupljivanjem emocija, što se može manifestovati kroz prejedanje, konzumaciju alkohola ili drugih supstanci.

Doktorka Smit upoređuje s mastilom koje se polako širi akvarijumom – stresori su stalno prisutni i postupno zamućuju cijeli sistem. Iako se tokom odmora može činiti da je situacija bolja, povratak u iste okolnosti često vraća i isti osjećaj iscrpljenosti. Zato, upozorava, nije dovoljno uzeti pauzu, već je nužno preispitati šta je dugoročno neodrživo.

Naglašava da se dio stresa može smanjiti prilagođavanjem, naročito kada on dolazi od previsokih standarda koje ljudi sami sebi nameću. Savjetuje da se najprije rješavaju manji izvori pritiska kako bi se smanjilo ukupno opterećenje.

Ozbiljan pristup

Dugotrajni stres može imati ozbiljne posljedice po zdravlje, uključujući povećan rizik od srčanih bolesti, debljanja i poremećaja povezanih s gojaznošću Među najčešćim fizičkim simptomima su bolovi u prsima, glavobolje i bolovi u mišićima, što je povezano s pojačanim lučenjem hormona stresa poput kortizola i adrenalina.

Stručnjaci upozoravaju da se emocionalna iscrpljenost i dalje često umanjuje ili pogrešno tumači, zbog čega ljudi oklijevaju da potraže pomoć. Ipak, naglašavaju da to nisu prolazna stanja, već stvarna iskustva koja zahtijevaju ozbiljan pristup. Ako se prepoznaju na vrijeme, oporavak je moguć i znatno brži.