Kada je njen otac muzičar Kurt Kobejn preminuo 5. aprila 1994. godine, Frensis Bin Kobejn je imala samo 20 mjeseci. Ne baš tako srećno djetinjstvo i mama koja se i sama borila sa porocima doveli su do toga da starateljstvo nad Frensis pripadne njenoj baki i tetki.
I sama Frensis je poput svojih roditelja bila sklona narkoticima i alkoholu, i trebalo joj je mnogo vremena dok se nije dozvala pameti, a nažlost je u međuvremenu dosta očevog nasljedstva potrošila. Međutum, uz mnogo borbe uspjela je da se izbori sa svojim “demonima” i vratila se “na pravi put”.
Nedavno, nakon osam godina pauze, vratila se na crveni tepih, pa je tako svjetska javnost mogla da je vidi na posebnoj projekciji filma “The Deputy”, na kojem je radila kao izvršna producentkinja.
Ćerka poznatih roditelja je za ovu priliku odabrala smeđu kožnu jaknu, crni kratak šorts sa čipkastom ivicom, pocijepanu crnu majicu i bijele čizme sa šiljastim vrhom.
Frensis Bin Kobejn se 7. oktobra 2023. godine udala za Rajlija Hoka, sina legende skejta Tonija Hoka. Godinu dana kasnije su dobili sina Ronina.
Ovo je njen drugi brak, a ne prođe dan da nije zahvalna na svemu što ima sada.
“Srećan drugi rođendan ovom ljubitelju batata, slobodnom duhu, tragaču za adrenalinom, zaljubljeniku u prirodu, vjetar i sunce! Rajli i ja barem se jednom dnevno pogledamo i kažemo: Ne mogu vjerovati da smo ga mi stvorili“, napisala je i dodala:
“Prošla bih kroz svaku tešku stvar još 1.000 puta kad bih znala da će me sve to dovesti do ovog života ispunjenog ljubavlju s ovim djetetom. Hvala svemiru što je ovdje.”
View this post on Instagram
Pre dvije godina, kada je i sama postala roditelj, Frensis je obilježila 30. godišnjicu smrti svog oca.
U objavi se prisjetila i njegove majke, a svoje bake Vendi.
View this post on Instagram
“Često bi mi prislonila ruke na svoje obraze i s tugom rekla Imaš njegove ruke. Udahnula bi ih kao da joj je to jedina prilika da ga još nakratko zadrži blizu sebe, zamrznutog u vremenu. Nadam se da ga sada drži za ruke, gdje god bili”, napisala je Frensis i dodala:
“U proteklih 30 godina moje se shvatanje gubitka neprestano mijenjalo. Najveća lekcija koju sam naučila kroz tugovanje, koje traje gotovo otkad sam svjesna sebe, jeste da ono ima svrhu. Dualnost života i smrti, boli i radosti, jina i janga mora da postoji jer bez nje ništa od ovoga ne bi imalo smisla.
Upravo nas prolaznost ljudskog postojanja tjera da živimo svoje najautentičnije živote”, zaključila je Frensis.
