Ljekovita svojstva meda

Narodna medicina i mnogi ljekari odavno koriste med kao pomoćno sredstvo za liječenje zapaljenja disajnih puteva. Farmaceutska industrija takođe proizvodi sirupe čijim je sredstvima za iskašljavanje dodat med, a praksa je i da se u slučajevima nazeba zajedno sa drugim namirnicama i ljekovima uzima i med razmućen u mlijeku, sa sokom od limuna ili toplim čajem.

Preventivno djelovanje

„Narodnoj medicini bilo je oduvijek poznato da med blago djeluje kao sredstvo za regulisanje stolice. Ruska narodna poslovica kaže: „Med je najbolji drug želuca”. Smatra se da med odlično djeluje protiv zatvora. Savremena literatura o ishrani takođe ukazuje da je med od povoljnog uticaja na proces varenja i da glukoza direktno prelazi u krv za razliku od šećera koji se prethodno razlaže. Smatra se da djeluje i protiv zatvora, a takođe na stvaranje želudačnog soka. Med utiče i na regulisanje želudačne kiseline. Osim toga, med brže i lakše prelazi u krv nego običan šećer. Pored toga što uzimanje meda preko usta normalizuje peristaltiku crijeva i otklanja zatvor, to daje osnovu za primjenu meda i u svojstvu pomoćnog sredstva za liječenje hemoroida”, kaže za Magazin nutricionistkinja Ana Todorović.

Teže je, prema njenim riječima, utvrditi povoljna dejstva meda na jetru.

„Blagotvorno djelovanje meda objašnjava se njegovim hemijsko-biološkim svojstvima i visokom sadržinom glukoze. Ovim se povećavaju rezerve glikogena u jetri i pojačavaju funkcije ovog veoma važnog organa. U jetri se sa hranom uzeti šećer, ukoliko odmah ne bi bio potreban, nagomilava kao glikogen. U eksperimentima sa životinjama pokazalo se da se, poslije uzimanja meda u jetri nalazi znatno više glikogena nego poslije upotrebe iste količine šećera. Takođe, rezultati mnogobrojnih ispitivanja potvrđuju da ako se jede med, šećer u krvi opadne kako kod zdravog tako i kod većine dijabetičara. Za to teško da ima drugo objašnjenje nego da u medu mora imati materija koje omogućavaju da se šećer lakše probavi”, kaže naša sagovornica.

Kod srčanih bolesnika preporučuje se med u umjerenoj količini, miješan sa narom, koji sadrži vitamin C. Med je naročito koristan kada se radi o nazebu, a najbolji je lipov med jer pojačava znojenje.

Liječenje bolesti

Med se preporučuje kao dijetetsko ljekovito sredstvo protiv oboljenja jetre. Najbolje je da se količine ugljenih hidrata potrebne za popunjavanje rezervi glikogena u jetri i radi obavljanja njenih detoksikacionih funkcija uzimaju preko meda. Dokazano je da glukoza, koja je osnovni sastojak meda, ne predstavlja samo hranljivu materiju ćelijskog tkiva, već povećava i rezervu glikogena u jetri, a ujedno poboljšava proces metabolizma u tkivu. Jetra ima funkciju u neutralisanju bakterijskih i drugih toksina. Glikogen pojačava ovu funkciju jetre i time njenu veću otpornost prema infektivnim bolestima. U prilog tome zabilježeno je, navodi naša sagovornica, više slučajeva uspješnog liječenja hepatitisa medom.

I u liječenju nervnih bolesti mnogi autori medu pripisuju ljekovita svojstva. Preporučuje se uzimanje čaše vode sa medom pred spavanje, što obezbjeđuje dobar san. Kod nesanice se savjetuje pred spavanje uzeti po jednu kašiku meda. Još je bolje pomiješati med sa nešto jabučnog sirćeta. Ukoliko ga nema, med treba rastvoriti u toploj vodi ili nekom od čajeva za smirenje.

Liječenje rana i oboljenja kože i sluzokože pčelinjim medom ima hiljadugodišnju istoriju. Med se koristi i u raznim slučajevima lakih povreda kože, izvanredan je u zarastanju rana, bilo da su to mehaničke posjekotine, čirevi ili opekotine. Ako se inhalira 10% rastvor meda, prema ruskim ogledima i ranijim iskustvima, med djeluje ne samo na sluznicu nosa i grla, već i na alveole pluća kroz koje dospijeva u krv. Na taj način se uništavaju bakterije u disajnim organima i uklanjaju smetnje za disanje.

Za liječenje oboljenja gornjih disajnih puteva, faringitisa, laringitisa i sinuzitisa preporučuju se aerosolne i parne inhalacije medom. One se mogu primijeniti i u kućnim uslovima.

Med se može korisno upotrijebiti i kod nekih vrsta zapaljenja očiju. Za ovo su znali stari Egipćani. U svakom slučaju kad se radi o očima, treba konsultovati ljekara specijalistu.

Tokom cvjetanja raznih biljaka javlja se kod nekih osoba polenska groznica, jer se svuda oko nas u to vrijeme nalazi mnogo cvjetnog praha u vazduhu. Udišemo taj polen i on iritira disajne organe. Kao najbolja preventiva, pa i lijek, u mnogim slučajevima pomaže konzumacija prirodnog cvjetnog meda iz neposredne okoline. Sa tim treba početi nekoliko sedmica prije pojave polena da bi se organizam privikao.

U medicinskoj kozmetici med je takođe našao primjenu. U cilju očuvanja i poboljšanja tena preporučuju se medne maske koje se prave od čistog meda u jednakim dijelovima sa žumancetom i kiselom pavlakom. Sve se dobro izmiješa i lice se premaže tamponom vate. Poslije 15–20 minuta maska se skida mlakom vodom, lice se osuši i napraši puderom. Postoje i drugi recepti u sličnim kombinacijama.

Ograničenja upotrebe meda kao lijeka

Kad god se med koristi kao ljekovito sredstvo moraju se imati u vidu dva glavna ograničenja: preosjetljivost na med i šećerna bolest.

„Ova ograničenja, kao i neophodnost tačne dijagnoze i izbora odgovarajućeg lijeka i metoda liječenja, zahtijevaju ljekarsku intervenciju i kontrolu. Samoliječenje čak i bezopasnim i opšte pristupačnim sredstvima kao što je med može dovesti do neočekivano opasnih posljedica. Kod nekih osoba ispoljava se alergija i grčevi u stomaku posle upotrebe meda, naročito ako je uzet bez vode, na prazan stomak. U težim slučajevima, naročito kod djece, može se javiti koprivnjača. Kod pojave grčeva najbolje je uzeti med sa drugom hranom ili sa više vode. Sigurno je da je med izvanredan izvor energije za oboljeli organizam, a energija je osnova borbe protiv slabljenja organizma. Niko neće pogriješiti ako med koristi redovno, jer je to najbolja i najčistija hrana”, navodi Todorović.

Nutritivni sastav

Med sadrži oko 18% vode i 72–78% invertnih šećera. Bogat je gvožđem, kalcijumom, kalijumom, magnezijumom i natrijumom. Belančevine i azotne materije prisutne su u malim količinama, ali su bitne za organizam, kao i vitamini B1, B2, B6, B3, PP, C, A, K i E.

MATIČNI MLJEČ je takozvani eliksir života. Veoma je bogat organskim materijama, vitaminima, makro i mikroelementima, enzimima, hormonima i aminokiselinama. Mnogi naučnici smatraju da ne postoji kompleksnija organska materija od matičnog mliječa bitnija za razvoj i funkcionisanje organizma.

POLEN je vrlo ljekovita supstanca. Sadrži celulozu, lipide, proteine, pektine, ugljene hidrate, vitamine i enzime.

PROPOLIS je smolasta materija sjajne tamnožute do mrkozelene boje. Sadrži oko 50% biljnih smola, 30% voska, 10% etarskih ulja i 5% cvjetnog praha.